| |
 |
|
 |
|
Gljive |
|
|
|
|
 |
Gljive :: prazna točka |
 |
Halucinogene gljive
Najzanimljivije su psilocybin (Psilocybe Mexicana), ili po naški gnojištarke te muhara (Amanita muscaria).
Psilocibe:
Male gljive žestokog djelovanja. Rastu posvuda. U evropi su najjače irske, na njima je isfuran cijeli irski folklor. Kod nas ih nema ali po novom se situacija ipak mijenja uz trud nekih entuzijasta da oplemene okoliš... Rastu na dreku travoždera. Zato se preporuča ne konzumirat cijelu gljivu već ju zalit vrelom vodom pa pustit da odstoji, gljive hitit a vodu popit. Možda je najcjenjenija mexička gljivica. Ugodan je iako jak halucinogen, ne predugog djelovanaj, oko 4 sata.
u zadnje vrijeme me uče da su najjače evropske gljivice češka podvrsta bohemika. kako je to nauka vrhunskog stručnjaka nemam zašto ne vjerovat. i slažem se iskustveno s tvrdnjom...
aktivna su tri sastojka u gljivi: psilocibin, psilocin i beacistin. kvaliteta ovisi o omjeru ta tri.
Muhara
Druga halucinogena gljiva je muhara. Amanita Muscaria. Najljepša gljiva svih šuma. Velika, crvena sa ostatkom bijele ovojnice po klobuku, arhesimbol vezan uz bajke. Nekada je ruski carski dvor pio pišaku sobova hranjenih muharama. Sluge su pile gospodsku pišaku, zanatlije služinčadsku pa do zadnjeg crva...
Inače se preporuča oguliti kožicu, ono crveno s gljive i posušit. Meso se baca. Sušene kožice se mogu pušiti ali na nargilu jer se sitno smrve, zažare i hoće uletiti u pluća.
Vele da je puno bolja, sveta gljiva davnine, žuta muhara koja je dosta rijetka. Sve teorije govore kako je ona kultna gljiva svih proročišta iz drevne povijesti. Navodno je bila glavni izvor znanja egipta gdje su je u tajnim obredima imali pravo konzumirati samo faraon i najviši svečenici. Trip žute muhare traje oko 20 minuta čime bi bila jako juzerfdrendli ali kako rekoh, rijetka je! Bila je inspiracija i u Delfima. Pouzdano je ima u meksiku i kaliforniji, jebemti kaliforniju, sveg tam ima...
|
|