Info o komunama
Nehumanizam bez renesanse
■ ispovijest narko borca ■
by Faust
Nemam baš preveliko iskustvo prema nekim slučajevima, ali 1 godina i 4 mjeseca u dvije komune su mi bile dovoljne da shvatim, uvidim njihov način rada i stvaranja PAKLA goreg od ijedne droge! Pišem ovo u nadi da pojasnim curama, roditeljima i inima koji svoje bližnje tjeraju tamo.Dakle komuna 1.: 1998, Cenakolo. Od 91. do 98. moji dragi roditelji su me tjerali u komunu, što sam po svaku cijenu izbjegavao uz par neuspješnih liječenja u Vinogradskoj i još nekim ludarama. No pustimo to. Pripreme za Cenakolo smo započeli još u 2. mj. 1997., naravno u mojoj nadi da nikad neću ući tamo. Starci su se upleli u njihovu igru i povratka nije bilo. Inače starcima ili kako već kome, pune glavu da se dijete izbaci na ulicu ako ne pristane na boravak u komuni. I tako nakon 2 godine tzv. kolokvija tj. sektaškog okupljanja utjeraše oni mene u komunu, već iscrpljenog od svađa, depre, pokušaja suicida itd. Bio sam navučen na dop, metadon i benzodiazepine,(bromazepam, diazepam) i to jako gadno, 7 godina sa par dana apstinencije.
Psihijatar mi je IZRIČITO ZABRANIO da takav idem u komunu na suho skidanje uz opasnost od SMRTI, u najmanju ruku, epilepsije! No to moje starce ne zabrinjava jer "šta on zna, uz to je i Srbin, on ubija hepovima našu djecu"???!!! Dođem ja tamo i dadu mi "anđela čuvara", momka koji je do tad tamo bio oko 2 i pol godine i koji je ostao kod njih ukupno 5 godina a kad je izašao prođankao se za par dana!
Sutradan je počelo! Nešto neopisivo, kriza nad krizama, ne znam kako sam prošao čak i bez epi napadaja, ali sve ostalo, uh, ne mogu o tome, loše mi je čim se sjetim. U svakom slučaju, oni su me takvog stavili da radim u kamenolom i dali krunicu u ruku koja se moli tri put dnevno na koljenima, na šljunku i po noći od 2 do 3h, to je kao posebna žrtva zvana klanjanje, a liježe se u 22,30 i ustaje u 5,45 ako je dan od brijanja, a u 6 kad nije. Odmah zatim slijedi presvlačenje u radnu robu, vani na otvorenom, može biti -20, niko te ništa ne pita, i odmah brzim hodom na Podbrdo,(Međugorje) moliti hodajuću krunicu?!! Tamo slijedi "podjela", tj. ko hoće priča ispred sviju kako mu je, kako živi zadnje vrijeme, šta ga muči. Ja nisam mogao ni govoriti jer bi mi svaka izgovorena riječ odzvanjala u glavi, jako velikim intenzitetom. Nakon toga put nizbrdo na doručak i onda oko 8,30 na posao do 12 kad je ručak i pauza do 13,30 i opet se radi do 19h, pa večera, krunica na koljenima i na spavanje, naravno ko može!
Inače sve se bazira na STRAHU od sankcija ako ne bude po njihovu, a hijerarhija je složena tako da što si duže u komuni to si veća faca i možeš zapovijedati šta ti god padne na pamet "mlađim momcima". Možete zamislit da vam dođe neki prgavi imbecil i urla na vas a NE SMIJETE mu odogovarati, jer eto tako se učimo samokontroli?!?! I uz sve to radiš u kamenelomu dobiješ kilu i nedaju ti da ideš kod liječnika??? Svakih nekoliko tjedana neko rikne od aidsa, a hepatitis b i c smo imali gotovo svi. Meni su prije komune utvrdili da se radi o nekom agresivnom podtipu virusa i da mi je oko 25% jetre pojedeno a takav sam radio u kamenolomu uz njihove riječi: "bolje da umreš kao čovjek nego kao đanki na ulici"!!!???
Nastavak slijedi, mučno mi je više o ovom pisati.
Pozdrav svima!
faust
Komuna 2. dio
Kao što obećah nakon dugo vremena se odlučih da dovršim svoju priču o komunskom PAKLU!
Dakle u komuni, Cenakolo, Međugorje, 9mj. 1998. godine boravih već 4 mjeseca i osjećao sam se psihofizički da mogu izaći iz ustanove, jer sam već donio planove za daljnji normalni život itd.
Kao što već rekoh dobio sam nešto kao kila, bruh, jer sam radio u kamenelomu, a nisu mi dali da me pregleda liječnik kojeg smo imali na liječenju u komuni, naime radilo se o jednom kirurgu iz Brazila koji se tu skidao sa bijelog (!).E tu mi puca film i odlučujem da idem doma, ali kakvi doma, alo braco, di ćeš?! NEMA DOMA!!!
Nema dokumenata, nema ništa i još ti napunu tvojima glavu da želiš izaći samo da bi se drogirao što mi onda nije bilo ni na kraj pameti!
Vidjeh da je vrag odnio šalu i smislim plan kako da po noći pobjegnem iz logora.
Napravim po danu plan, di, šta i kako i navečer,tj. ujutro iza 3h nakon klanjanja iliti žrtvene krunice, kad su svi pozaspali, ja skupim svoje stvari i put pod noge.Oko 5h ujutro sam došao do glavne ceste prema hrvatskoj granici, a gle čuda, stopirao sam i stane mi hr carinik, a ja bez ikakvih dokumenata!!!
Onako pospani dođosmo do hr granice, prijelaz u Vrgorcu i uđemo u hr nekih 20 metara i kaže carinik meni, evo ga momak stigli smo, bez da me pita ikakve papire!?
Ja onako sretan što sam tako olako prešao granicu nastavim dalje stopom prema svom gradu na moru.
Kad sam oko 14h stigao doma imao sam što za vidit, uplakana majka, izbezumljeni otac i još 7-8 roditelja drugih cura i momaka iz grada koji su na "liječenju" u komuni, a oni su opet povezani poput neke vjerske sekte, što to u biti i jesu!
To je trebalo doživjeti, njih toliko mi kvoca oko glave, doslovno me povlače za odjeću da se vratim tamo, jer pobogu, program traje 3 godine, a ja bio 4 mjeseca?!
I naravno, ubrzo se izgubim iz te ludnice, a starcima isprani mozgovi da me ne puštaju nipošto u stan, čak ni po svoje stvari, a ako budem inzistirao neka zovu policiju.I tako, prvu noć prespavam u kamionu, a drugi dan krenem u traženje stana, bez pare u džepu, i na kraju provalim u neki stari, ali ipak očuvani općinski stan, velik ali s minimalnim namještenjem.
Kad sam se smjestio tu sljedeće je bilo pronaći bilo kakav posao i treći dan mi uspije kod nekog tipa na građevini.I tako sam preživljavao u tom stanu i radio na građevini, ali sam se osjećao sve lošije, fizički, neprestani umor, malaksalolst i slabost.
Ovi iz komune su mi poslali dokumente tek za mjesec dana.Tad sam napravio kompletne preglede i jetreni nalazi su mi bili nikad gori i doktorica na infektivnom me ostavi na odjelu i prepiše mi otopinu glukoze sa vitaminima, da bih za nekih mjesec dana počeo primati interferon.
Nisam napomenuo da sam jednom zgodom prije hospitalizacije, došao doma po deku jer je već bilo dobrano zahladilo, a moji roditelji ispranih mozgova pozovu policiju!!!!
Dođe policija i pita ih što se dešava,a ovi im ispričaju da sam ja došso iz komune za 4 mjeseca, a ne za 3 godine, a panduri im lijepo odgovore, da ako ću se ja drogirat, drogirat ču se i nakon 10 godina!
I tako, dok sam ležao na odjelu i počeo primati interferon starci uvidješe da sam čist, da neću da popijem ni apač, ni fluzepan što su mi prepisali zbog teške nesanice, kao nuspojave od interferona, a kamoli što jače.
Tad su napokon shvatili da vrijeme uopće nije najbitnija stavka u liječenju ovisnosti o opijatima! Nakon toga sam bio čist skoro 2 godine, a samo moj manki zna zašto sam se ponovo vratio!
Voli Vas vaš Faust
Info o komunizmu u HR
o komunama by ludonja
Cenacolo:
Tu komunu je osnovala Sestra Elvira(koja je istupila iz svog reda,jer po pravilima tog reda nije mogla vodit komunu i bit časna).Natprosječno inteligentna žena,jake karizme.
Katolička komuna-po cijele dane se radi i moli.Vrlo malo se izlazi s imanja,a rad je jako težak fizički.Sva roba se pere na ruke,osim posteljine i ručnika.Nema nekih besmislenih poslova,tipa prebacivanje zemlje s jedne gomile na drugu,ali npr. električni alat je više imaginaran pojam.Kvaliteta hrane varira od kuće do kuće,npr. u Međugorju je odlična,jer tamo dolaze hodočasnici iz Italije,pa stvarno svega ima,dok u nekim kućama se zna zaredat nestašica,pa se jelovnik sastoji npr. od krompira i fažola,i obrnuto.Naravno,to nije stalno.
Tempo života je iscrpljujući,tako da krevet poprima značaj svetišta :)Uskoro se počne tražit od štićenika da se diže u 1.30-2.00 na molitvu da bi se „žrtvovao“-Nikad nisam shvatio značenje toga.Dok si u komuni.roditelje ti se indoktrinira da te ne puste u kuću,ako odeš prije vremena.Program traje 3-5 godina.Previše.Nakon 6mj. imaš pravo napisati pismo obitelji.
Kad ti se odgovorni obrati povišenim glasom,moraš da čutiš,jer to ti kao jača karakter.Ima to nekog smisla,samo što tamo ima dosta nadobudne mlađarije koja to koriste za liječit svoje komplekse.
Odricanja-tipična katolička filozofija,npr. u Korizmi,cijela kuća se odrekne slatkog.Od kada sam to probao,razumijem pakao kroz koji prolaze dijabetičari.Jebote nakon 15tak dana sanjao sam čokoladu.
Zabava i slobodno vrijeme i ne postoje,jer slobodnog vremena skoro pa i nema.Nedjeljom se ode na nogomet,i to te nagovaraju da igraš iako,kao i ja,možda ne voliš nogomet..U skoro 3 godine koliko sam tamo bio pogledao sam 1 film(„Iskupljenje u Shawshenu“).TV,radio i novine ne postoje,eventualno se pogleda kakava važnija utakmica(finale EU,ili svjetsko prvenstvo).
Kuće vode osobe koje su odlučile ostati živjeti tamo,jako teško je doći do zubara ili liječnika..
Pri komuni postoji nekakva Udruga roditelja koju vode neki nadobudni likovi,koji ne priznaju ni jedan drugi način tretiranja ovisnosti,pa se dešavaju apsurdi tipa da dovedu u komunu nekog zbunjenog mlajeg koji je zapailo 2 jointa.Strašno.
Sve u svemu,jedna od najtežih komuna,ali stvarno dosta ljudi se poslije ne vrati drogi.
Susret:
Svjetovna komuna,bazirana na „Projekt čovjek“ programu,koji je originalno zamišljen u USA za rehabilitaciju vijetnamskih veterana.Plaća se 100kn mjesečno(šatro za cigare),a ostatak pokriva Centar za socijalni rad,pa treba nabavit gomilu papira i potvrda da bi te primili.
Program se osniva na „vježbanju reagiranja pod stresom“.Dobijaš 10 cigareta dnevno,a za svaku grešku,kazna je oduzimanje nekoliko od tih 10.A ide se na to da uvijek nešto pogriješiš,jer smatraju da tako napreduješ,trpeći kaznu.Npr. kažnjava se ako 2min. zakasniš na ručak i slično.
Rad-radi se dosta besmislenih stvari(tzv. terapija,npr. čiščenje paučine u štali!),život je organiziran da svi imaju nekakva zaduženja,a drugi ih kontroliraju.Kuću vode operateri,plaćeni za to,većinom ljudi koji su završili program.
Po meni,ima dosta nebuloza,npr. obavezno je gledanje dnevnika u 19.30.,kašnjenje se naravno kažnjava oduzimanjem cigareta.
Nedjeljom ima nešto slobodnog vremena,čak se i glazba sluša,nema nekih velikih restrikcija oko vrsta glazbe.
Puno ima tatinih sinova,a malo onih okorjelih street junkie-a,pa se dešava da ti neki mulac soli pamet derući se,a ne zna ni tko mu glavu nosi.
TERAPIJSKA ZAJEDNICA "PAPA IVAN XXIII"
Sjedište: Veliki Prolog, Župna kuća 26, tel. 021 606 506, Predsjednik: Giorgio Pollastri, Voditelji: Gordana Cavicchi, Enrico Cavicchi
Terapijska zajednica je religijska zajednica registrirana kao strana udruga od 1998.godine pod registarskim brojem 000012. Na području Republike Hrvatske imaju tri terapijske kuće koje su locirane u Velikom Prologu, Zasioku kod Hrvaca i Gornjem Orahu kod Vrgorca ukupnog kapaciteta za 43 osobe. Unutar zajednice provodi se psihosocijalna rehabilitacija ovisnika zasnovana na religijskom programu, radna terapija, savjetovanje obitelji, program za majke ovisnice s djecom i promidžbeni programi s ciljem prevencije ovisnosti u zajednici.
U Hrvatskoj pored navedenih terapijskih zajednica imaju i jedno savjetovalište za roditelje, dva savjetovalište za ovisnike ( Split, Metković) i jedan prihvatni centar u Borovcima kraj Metkovića U terapijskim zajednicama osim o ovisnicima, skrbe i o nekoliko ovisnika s dvostrukim dijagnozama (anoreksija, bulimija, opozicijski provokacijski poremećaj, poremećaj ličnosti graničnog tipa, poremećaj ličnosti antisocijalnog tipa…). S ovisnicima s dvostrukom dijagnozom, osim u terapijskoj zajednici, radi se i uz stručnu pomoć izvana (supervizor psiholog iz Italije i psihijatar iz Hrvatske).
Zajednica je osnovana 1968.godine, kada je skupina mladih s nekolicinom svećenika (među kojima don Oreste Benzi) osnovala u Italiji udrugu «Papa Ivan XXIII» koja je odlukom predsjednika Republike stekla svojstvo pravne osobe, a poslije toga od Papinske laičke kongregacije priznata kao privatna međunarodna udruga vjernika papinskog prava. Danas djeluje u 19 država (na svim kontinentima). Osim 32 terapijske zajednice smještene diljem svijeta, Zajednica je prisutna i sa 186 obiteljskih domova, otvorenim obiteljima, 6 molitvenih domova, 15 društvenih zajednica, 6 dnevnih centara i kućama za skitnice.
Sa stajališta zajednice, zlouporaba opojnih sredstava prouzrokuje patnju osobe, odnosno konzumiranje opojnih sredstava poprima ulogu aktivnog bijega od vlastitog emotivnog i društvenog života osobe. Takav bijeg ima svoje duboke korijene u nedostatku smisla života čiji je simptom ovisnost, a ljudski život nije drugo već razvoj potrebe za odnosom koji po prirodi teži odnosu s Apsolutnim, tj. Bogom. U terapijskoj zajednici provodi se i program resocijalizacije.
Kriteriji ulaska: redoviti dolazak u savjetovalište zajednice i ozbiljna namjera ovisnika da uđe u terapijsku zajednicu, testiranje na zarazne i druge bolesti.
Način financiranja: prihodi iz Italije, pomoć poglavarstva Grada Splita i Ministarstava i Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade RH
Susret
Zajednica Susret je osnivač prve javne ustanove u republici Hrvatskoj koja pruža pomoć psihosocijalne rehabilitacije ovisnicima, a po odobrenju nadležnog Ministarstva. Rad Doma je organiziran u četiri terapijske zajednice centra i to tri za muškarce i jedna za žene, od kojih su dva na području Slavonije (Okučani i Đakovo), a dva na području Dalmacije (Cista Velika i Čiovo). U terapijskim zajednicama su smješteni ovisnici/ce različitih nacionalnosti, političkih i religijskih uvjerenja. Stručni tim zajednice susret čine djelatnici od kojih su polovina stručnjaci (psiholozi, liječnik, sociolog, socijalni pedagozi, pravnik, inženjer strojarstva i ekonomist), a druga polovina su bivši ovisnici, te volonteri koji rade u okviru svojih mogućnosti u raznim programima i projektima. Svi djelatnici pri zapošljavanju potpisuju kao sastavni dio ugovora o radu i etički kodeks koji ih strogo obavezuje na poštivanje ljudskih prava (kršenje dovodi do otkaza)
U terapijskim centrima provodi se terapijski program pod nazivom Progetto Uomo ili Projekt čovjek. Program je svjetovan, a sam naziv programa upućuje na činjenicu da je u centru pozornosti čovjek sa svojim dimenzijama. Osnovna orijentacija programa je da se ovisnost ne smatra problemom već simptomom i posljedicom. Program rehabilitacije namijenjen ovisnicima, koji se provodi u zajednici Susret, okvirno traje dvije godine.
Radne su grupe glavni instrument rada u zajednici. U njima mladi, katkad i s dramatičnim intenzitetom, izražavaju potisnuta bolna stanja, nepriznate i nepoznate emocije ili neizražene ljubavi i mržnje, emotivna proživljavanja vezana uz njihovu prošlost. Stvarno suočavanje ima odgovarajuću funkciju: omogućuje tim mladim ljudima da krenu ispočetka na njihovu putu rasta, i omogućuje im da zrelije žive iskustvo odgovorne ljubavi.
Na svojem putu ovisnik može računati na čvrstu potporu članova grupe.
Humanitarna organizacija je inicirala otvaranje sestrinskih udruga roditelja Zajednice Susret, koje su registrirane na razini grada Splita, Zagreba i Pule.
Dok je ovisnik u programu, istodobno se intenzivno radi s članovima njihove obitelji kako bi im se pomoglo da odgovorno pristupaju terapiji zauzimajući strategiju ponašanja koja će pomoći ovisniku na njegovu putu k zrelosti. S tom svrhom članovi obitelji sudjeluju u tjednim grupama koje vode roditelji bivših ovisnika i za to pripremljeni terapeuti.
Kriteriji ulaska u zajednicu: Izražena motivacija za ulazak u terapijsku zajednicu i pripremljeni nalazi koji potvrđuju psiho-fizičko stanje.
Načini financiranja: temeljem ugovora s nadležnim Ministarstvom i donacije.
Predviđeno vrijeme boravka u zajednici je 2 godine
Đurmanec
Predviđeno vrijeme boravka u zajednici je 3 godine.
DOM ZA OVISNIKE O DROGAMA ILI DRUGIM OPOJNIM SREDSTVIMA U ĐURMANCU
Đurmanec, Lukovčak 1.a., tel. 049/ 346 100, 098/ 1924 687
Osnivač:Udruga za prevenciju ovisnosti, pomoć ovisniku i obitelji "MOJI DANI" , Sjedište: Krapina, Magistratska, e-mail: mojidani@mojidani.hr
Predsjednica /ravnateljica: Nevenka Mrzlečki
Dom za ovisnike Đurmanec je osnovan 2002. godine i osnovala ga je Udruga "Moji dani" Krapina. Registriran je za 20 korisnika, a tijekom 2006. kapacitete planiraju proširiti za još 12 kreveta. Program u zajednici traje godinu dana i provodi se po modificiranom modelu "Projekta Čovjek". Terapeutski program provode bivši ovisnici koji su završili edukaciju za terapeute i posjeduju certifikat te imaju iskustvo u radu. Program se sastoji od radnih aktivnosti, grupnog i individualnog rada, te nije vjerski usmjeren. Dozvoljeno je pušenje do jedne kutije dnevno, čitanje novina, knjiga, praćenje TV i glazbe. Također su nakon 30 dana smještaja dozvoljene posjete obitelji i telefonski kontakt. Terapijska zajednica ima suradnju sa bolnicama, Centrima za socijalnu skrb, Centrom za prevenciju ovisnosti u Krapini (u slučaju da je potrebna stručna pomoć psihologa ili psihijatra), udrugama za prevenciju ovisnosti i drugim terapijskim zajednicama. U okviru programa organizirano je savjetovalište za roditelje i informatički tečaj za ovisnike na rehabilitaciji. Za superviziju programa koriste pomoć vanjskih stručnjaka, a najintenzivnije surađuju sa Klubom liječenih ovisnika 12.stepenica u Zagrebu.
Kriteriji ulaska: Upućivanje od Centara za socijalnu skrb
Način financiranja: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ili privatno plaćanje
COMUNITA "MONDO NUOVO"
Nunić, tel: 022/785 85 85
Sjedište: Zadar, Josipa Jovića 1 tel.023/311 623 mob.098 610 609, Predsjednik: Alessandro Diottasi, Voditeljica: Ivana Buterin
Terapijska zajednica "Mondo Nuovo" djeluje na području Republike Hrvatske od 1999. godine, a registrirana je kao strana udruga 2001. godine pod registarskim brojem 000089. Imaju jednu terapijsku kuću u Nuniću kod Kistanja kapaciteta za 50 osoba, koja prima samo muške ovisnike. Unutar zajednice provodi se radna terapija, psihosocijalna rehabilitacija, savjetovanje obitelji i pomoć pri upućivanju u terapijske zajednice u inozemstvo.
Djelovanje udruge i sve ostale aktivnosti zapravo su temeljene na pripremama ovisnika za ulazak u terapijsku zajednicu, te provedbu tretmana u istoj. Program u terapijskoj zajednici se sastoji od radne terapije, grupne terapije ( sastanci cijele terapijske zajednice) i individualnog rada prema potrebi. Program traje 3 godine, od kojih se samo jedan manji dio provodi u terapijskoj zajednici u Nuniću, a ostali u drugim terapijskim zajednicama Komunite Mondo Nuovo u Italiji. S ovisnicima u terapijskoj zajednici rade bivši ovisnici, uz superviziju voditeljice projekta. Zbog nemogućnosti zapošljavanja psihologa u Hrvatskoj, vrlo često u Nunić dolaze psiholozi iz Italije, koji provode individualne razgovore s ovisnicima, koji u terapijskim kućama u Italiji tri puta tjedno provode grupni rad s ovisnicima. Zajednica je vjerski usmjerena (rimo-katolička crkva) i molitva je sastavni dio tretmana. Ukoliko neki ovisnik nije katolik on je obvezan prisustvovati molitvi, ali nije nužno da moli i njemu se također omogućava slavljenje njegovih vjerskih običaja. U sklopu radne terapije, koja je glavni nositelj programa, ovisnici u terapijskim zajednicama u Italiji imaju mogućnost završiti različite tečajeve, kao što su tečaj pčelarstva, tiskarski i stolarski, tečaj za uzgoj maslina, tečaj za vođenje brodica i slično. Nakon što ovisnik uđe u terapijsku zajednicu nastavlja se rad s roditeljima i članovima obitelji ovisnika, koji se provodi u savjetovalištima u Zagrebu, Rijeci i Zadru. Članovi obitelji mogu posjetiti ovisnika prvi put nakon što je proveo minimalno 6 mjeseci u zajednici. Dnevni raspored aktivnosti u zajednici strogo je određen. Ustajanje je ljeti u 5,30 sati, a zimi u 6.00 sati. Nakon osobne higijene dan počinje s molitvom koja traje 10-tak minuta a potom počinju radne aktivnosti , koje traju do 19.00 sati. Čitanje literature, igranje društvenih igara je moguće svaki dan poslije večere sve do 22.30 kada se ide spavati. U Zajednici je dozvoljeno pušenje do 10 cigareta dnevno, 3 kave tjedno i jednom tjedno se gleda film ili nogometna utakmica.
Kriteriji ulaska: dolazak u savjetovalište-ispunjavanje upitnika, upoznavanje s programom, kolokviji s ovisnikom i članovima obitelji i testiranje na zarazne bolesti.
Način financiranja: samofinanciranje iz radno-okupacijskih aktivnosti i pomoć županije, grada, Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih droga i drugih donatora
Predviđeno vrijeme boravka u zajednici 3 godine
TERAPIJSKA ZAJEDNICA "REMAR ESPANA"
Sjedište: Prigorje Brdovečko, Zagrebačka 22a, tel.01 3315294, 052 507 460, 052 507 443. Predsjednik: Jose Antonio Goncalues Penetra Moreira
Terapijska zajednica "Remar Espana" registrirana je kao udruga od 1999.godine pod registarskim brojem 000051. Na području Republike Hrvatske imaju 4 terapijske kuće od koje su tri: Prigorje Brdovečko, Selo Baruni u Pazinu i Pula, kuće za muškarce, a terapijska kuća u Zelini prima žene ovisnice i bračne parove- ovisnike. Program se sastoji od tri faze. U prvoj se provodi detoksikacija i to uglavnom u njihovoj terapijskoj zajednici u Selu Baruni gdje nema intenzivnih radnih aktivnosti. U drugoj fazi se radne aktivnosti pojačavaju, a na 10 ovisnika uvijek su dvojica koja su duže u programu i koja su odgovorna za cijelu grupu. U trećoj fazi se uz radne aktivnosti s ovisnikom radi na pripremi za izlazak iz zajednice. Program je u zajednici vjerski usmjeren ( evanđeoska crkva) te su molitva i druge vjerske aktivnosti sastavni dio programa. Kao i u većini drugih zajednica raspored dnevnih aktivnosti je čvrsto određen, a gledanje televizije, dnevna štampa i slušanje radijskih emisija je ograničeno, te je moguće samo u određene dane i uz prethodno odobrenje operatera. Radne aktivnosti su glavni nositelj rehabilitacije, a sastoje se od popravaka i prodaje namještaja, usluga selidbe, konfekcioniranja različitih proizvoda i drugo. Pored toga postoje zaduženja i za obavljanje kućanskih poslova, održavanje higijene, kuhanja, peglanja i slično. Dan u zajednici započinje molitvom, a u večernjim satima održava se grupni sastanak, gdje se razgovara o životu u zajednici i o individualnom napretku korisnika. Jedanput tjedno obavezan je sastanak "odgovornih" gdje se razgovara o individualnom napretku svakog pojedinog korisnika. Terapijska zajednica se nalazi u naseljenom mjestu tako da korisnici nisu u izolaciji i mogu doći u kontakt s ljudima u zajednici. Tijekom programa u zajednici operateri kontaktiraju s obitelji, a posebice u završnoj fazi rehabilitacije kada se ujedno kontaktiraju i druge službe (Centri za socijalnu skrb i Centri za prevenciju ovisnosti). Preporuča se da program traje minimalno dvije godine, ali se nikada nikome ne govori kada treba otići iz zajednice, već se to prepušta odluci korisnika, tj. kada on osjeti da je spreman. Zajednica planira u program uvrstiti i mogućnost završavanja nekog zanata i osmisliti program resocijalizacije nakon izlaska iz zajednice. Prije ulaska u zajednicu ovisnik potpisuje određenu vrstu ugovora kojim ga se upoznaje s pravilima život u zajednici, te da ujedno prihvaća program i način života u zajednici. Evaluacija programa se provodi putem grupnih sastanaka operatera i sastanaka korisnika, a superviziju vrše voditelji Zajednice Remar iz Italije.
Kriteriji ulaska: Razgovor i pristanak ovisnika
Način financiranja: financijska pomoć od privatnika i od Remara International, ministarstva i Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade RH.
Predviđeno vrijeme boravka u zajednici do 2 godine.
TERAPIJSKA ZAJEDNICA "RETO CENTAR-PRIJATELJI NADE"
Sjedište: Klis, Gornja Rupotina bb, tel. 01 2947 125, 021 240 422, Predsjednik: Boris Babarović
Terapijska zajednica Reto-Centar je registrirana strana udruga u Republici Hrvatskoj od 1996.godine pod registarskim brojem 00000239. Na području Republike Hrvatske ima 8 terapijskih kuća od toga po dvije koje su u Zagrebačkoj Dubravi, na Klisu i Šinama te jedna u Velikoj Gorici i kuća za žene u Planom, Trogir. Kapacitet terapijskih kuća je od 12 do 45 ovisnika, a u tretman i liječenje u navedene kuće primaju se samo muški ovisnici. Zajednica pruža programe psihosocijalne rehabilitacije ovisnika, radne terapije, promidžbeni programi s ciljem provođenja prevencije u zajednici i pomoć pri upućivanju ovisnika na liječenje u inozemstvo. Zajednica je osnovana u Španjolskoj prije dvadeset godina, a osnovao ju je Američki misionar. Danas zajednica ima terapijske centre u USA, Meksiku, Venecueli, Argentini, UK, Norveškoj, Francuskoj, Grčkoj, Bugarskoj, Rusiji, Srbiji i drugima. Cjelokupan program u zajednici provode terapeuti koji su bivši ovisnici. Reto centar je kršćansko udruženje, koje se vodi načelima Biblije i kršćanskim principima. Za ući u Reto centar ne postoje neki specifična pravila, izuzev želje za ući u program, te je za ulazak potrebno osobno nekoliko puta nazvati telefonom. Kada uđu u centar ovisnici moraju ispuniti upitnik, kojim potvrđuju da su upoznati s pravilima života i rehabilitacije u zajednici. Program se uglavnom provodi na individualnom principu, a u slučaju potrebe radi se i grupno. Radne aktivnosti su glavni nositelji programa, a kao i u većini drugih zajednica u zajednici postoje stroga pravila u pogledu kućnog reda i rasporeda dnevnih aktivnosti. U Centru nije dopušteno konzumiranje cigareta ili alkohola, a gledanje televizije je dopušteno u večernjim satima ili nedjeljom uz odobrenje terapeuta. Svaki novi ovisnik ima uz sebe starijeg ovisnika, koji je duže u programu i s kojim mora provoditi najveći dio vremena, te koji mu je u početku rehabilitacije i snalaženja pri usvajanju pravila u zajednici jedna vrsta mentora. S obzirom da je veći broj ovisnika bez odgovarajućih zanimanja u zajednici im se omogućava izučavanje različitih zanata, najčešće popravke kućanskih aparata ili restauracije namještaja. Program se preporučuje najmanje godinu i pol dana, a duljina ostanka u centru je dobrovoljna dok osoba to želi. U zajednici nema posebno razrađenog programa resocijalizacije nakon završenog programa, niti sustavnog i kontinuiranog rada s obitelji.
Nedjeljom se u Centru organiziraju druženja kojima mogu biti prisutni svi zainteresirani iz šire lokalne zajednice.
Kriteriji ulaska: nekoliko telefonskih poziva, motiviranost za liječenje, pristanak na norme ponašanja za vrijeme boravka u Centru
Način financiranja: donacije i samofinanciranje radom
UDRUGA "SAN LORENZO" - ZAJEDNICA "CENACOLO"
Sjedište Zajednice: 21243 Ugljane
Ured u Splitu: Matoševa 29, tel. 021 385 920, predsjednik/voditelj zajednice za Hrvatsku je don Stefano Aragno.
Zajednica "Cenacolo" je kršćansko udruženje koje na području Republike Hrvatske djeluje od 1992.godine. Registrirana je kao strana udruga od 1998.godine pod registarskim brojem 000041. Zajednica je nastala 1983. god. u Saluzzu (Italija). Prvi i osnovni cilj zajednice je bio i ostao vratiti smisao u živote mladića i djevojaka koji su se poveli za «zadovoljstvima» koje nudi moderan svijet, a to su droga, alkohol i jednostavno otuđenost mladih koji lutaju tražeći smisao življenja.
Osnivač ove zajednice je časna sestra Elvira Petrozzi, koja je od općinskih vlasti u Saluzzu dobila staru vilu koju je trebalo renovirati te se za nekoliko godina zajednica počela i širiti, a sve više mladića, usprkos odricanjima i pravilima zajednice (bez lijekova, terapija i doktora; cigareta, alkohola, radija, TV-a) dolazilo je tražiti pomoć. Nakon nekoliko godina sestra Elvira je dobila odobrenje od svog reda da se potpuno posveti tim mladićima i djevojkama za koje je početkom 80-tih bila otvorena i prva kuća.
Na području Republike Hrvatske zajednica ima 8 terapijskih kuća. Prva kuća koja je otvorena u Hrvatskoj bila je u Ugljanima kod Sinja, pa u Varaždinu, Biogradu, Vrbovcu, Šišincu kod Siska, Novigradu u Istri, u Šarengradu kod Iloka, te je zadnja otvorena kuća u Vrbovcu za djevojke. U zadnje vrijeme u terapijske kuće dolazi dosta maloljetnika, a i mladih koji nisu ovisnici već jednostavno lutaju tražeći smisao života.
Danas zajednica broji preko 2000 mladića i djevojaka u 50 kuća širom svijeta, a od toga je Hrvata oko 400. Program u zajednici, traje od 3 do 5 godina.
Osnovni sadržaj Zajednice je pomagati i poticati društveno, moralno i duhovno mlade ljude koji se nađu u neprikladnim situacijama, posebno one koji su izgubili samopouzdanje i koji iskreno traže smisao svog života, poticati javnost da upozna probleme svijeta mladih, surađivati u okvirima određenih Statutom, s javnim, civilnim i vjerskim institucijama koje imaju isti cilj kao i udruga. Zajednica ima obilježja proširene obitelji, gdje svatko zauzima važno mjesto i gdje se zahtjeva od svakoga da uloži u Zajednicu, posebno ono što on jest. U zajednici se uči voljeti i živjeti život. Za ulazak u zajednicu dovoljna je čvrsta volja, odlučnost, vjera u Boga i njegovu providnost.
Radni dan u zajednici započinje u 06.00 sati, nakon toga je okupljanje i molitva u kapelici, a potom se započinje s radnim aktivnostima koje traju do 19.00 sati. Program u zajednici je vjerski usmjeren i snažno oslonjen na katoličku crkvu, te su vjerske aktivnosti sastavni dio programa i jedan od njegovih glavnih sadržaja.
Kriteriji ulaska u zajednicu: Potrebna je snažna volja ovisnika da uđe u zajednicu i potvrda osobnog liječnika da ne boluje od zarazne, duševne ili neke druge bolesti.
Način financiranja: vlastita gospodarska djelatnost i donacije.
Predviđena duljina boravka u zajednici je od 3 do 5 godina
danas ostavili i ovaj broj na uhu i web:
www.comunitacenacolo.it.
091/5540-838.
021/385-920
TERAPIJSKA ZAJEDNICA "NARCONON-ADRIATIC"
Rakalj Krnica, Dalmatinska 118, tel. 052 574 704, predsjednik/voditelj: Edo Orel
Narconon Adriatic je registrirana kao strana udruga 2002.godine pod registarskim brojem 18001123, a na području Republike Hrvatske djeluju od 1999.godine. Imaju jednu terapijsku kuću kapaciteta za 22 osobe. Unutar terapijske zajednice provode se programi psihosocijalne rehabilitacije, savjetovanje obitelji i promidžbeni programi s ciljem prevencije ovisnosti u zajednici.
Rehabilitacija ovisničke populacije: provodi se kroz pilot-projekt NARCONON ADRIATIC u sklopu udruge koji traje 8 mjeseci. U rehabilitacijskom centru pomaže se ovisniku da riješi svoj problem primjenjujući metode rada programa Narconon. Program Narconon sastoji se od 8 tečajeva poredanih u sekvencu i kao dodatna faza programa je asistencija u prolaženju apstinencijske krize. Detoksikacija se provodi u sauni uz nadoknadu vitamina i minerala koja izvlači zaostale otrove pohranjene u masnom tkivu organizma.
Karakteristično je da ovisnici pomažu jedan drugome te razvijaju odgovornost za sebe i druge, dok su svi operateri rehabilitirani ovisnici. Program Narconon sastoji se i od drugih tečajeva, kao što su:
- tečaj preodgojnih treninga, tečaj poboljšanja učenja, tečaj komunikacije i percepcije, tečaj uspona i padova i drugi.
Prema informacijama s terena program se plaća od 1000 do 1500 Eura mjesečno.
Kriteriji ulaska: pristanak i želja ovisnika
Način financiranja: donacije roditelja
Predviđeno vrijeme boravka u zajednici 8 mjeseci.
|
DROGE - INFO
RUBRIKE
