HIV: skraćenica engleskog naziva Human Immunodeficiency Virus (virus humane imunodeficijencije). Virus HIV-a je uzročnik AIDS-a (SIDA je skraćenica francuskog porijekla) i prenosi se krvlju, seksualnim kontaktom, sa zaražene trudnice na fetus tijekom trudnoće ili poroda te dojenjem.

AIDS: (Acquierd Immunodeficiency Syndrome, sindrom stečene imunodeficijencije). AIDS je bolest uzrokovana virusom HIV-a te se pojmom AIDS-a označava kasni stadij infekcije HIV virusom.


Tjelesne tekućine koje dokazano prenose HIV

Virus HIV-a se dokazano prenosi krvlju, sjemenom i vaginalnom tekućinom, majčinim mlijekom i drugim tjelesnim tekućinama koje sadrže krv.

Dodatne tjelesne tekućine, koje predstavljaju najveći rizik zdravstvenim radnicima, su tekućina koja okružuje mozak i leđnu moždinu (cerebrospinalna tekućina, likvor), tekućina koja okružuje zglobove (sinovijalna tekućina) i tekućina koja okružuje nerođeno dijete (amnionska tekućina).


Načini prijenosa infekcije


 Korištenjem zajedničkih igala i šprica

Intravensko korištenje droga predstavlja značajan način prijenos HIV-a, pogotovo ako više osoba koristi isti pribor. HIV se lako prenosi preko kontaminiranih (inficiranih) igala i ostalog pribora te je stoga preporučiljvo, čak obavezno, korištenje vlastitog, sterilnog pribora. Rijedak ali ne i nemoguć način prijenosa zaraze je i slučajnim ubodom na iglu.
Ako sterilan pribor nije dostupan, što je vrlo rijedak slučaj u današnje doba, alternativa leži u sterilizaciji igala izbjeljivačem za kućnu uporabu nakon čega je obavezno potrebno temeljito isprati pribor u čistoj vodi. Druga alternativa je stavljanje pribora u etilni alkohol (dostupan u svakoj ljekarni) koji se može zapaliti te se na taj način barem djelomično sterilizira pribor (neki virusi su otporniji na kemijske preparate ili nešto niže temperature i zahtijevaju agresivnije metode ne bi li ih se uništilo. Primjer je virus hepatitisa C (HCV)). Naravno, i nakon potonje metode je potrebno temeljito isprati pribor u čistoj vodi. UVIJEK JE NAJBOLJE KORISTITI VLASTITI, ČISTI I STERILAN PRIBOR! To je jedini siguran način sprečavanja prijenosa infekcija HIV-om kao i ostalih bolesti!
Ovisnost nije zafrkancija. Čuvajte sebe i vlastito zdravlje, kao i zdravlje drugih.


 Spolnim putem:

HIV se najčešće širi nezaštićenim (bez kondoma) seksualnim kontaktom sa zaraženom osobom čija krv, vaginalna ili sjemena tekućina uđu u organizam nezaražene osobe. Virus može ući u organizam kroz tkivo vagine, vulve (ženski vanjski spolni organ, stidnica), penisa, rektuma (guzno crijevo, debelo crijevo) ili sluznice usta.
Infekcija je također moguća preko seksualnih pomagala ako nisu čista.
Kako je virus prisutan u tjelesnim izlučevinama može ući u organizam preko malih oštećenja na koži rektuma, usta, penisa ili vagine tijekom seksualnog odnosa. Ako je partner zaražen, vaginalni, analni i oralni odnos može dovesti do zaraze HIV-om. Upotreba prezervativa sa spremicidom može umanjiti mogućnost prijenosa infekcije virusom HIV-a.


 Krvlju:

Drugi način prijenosa je zaraženom krvlju i produktima krvi: transfuzijom krvi, eritrocita, krvne plazme i trombocita. Prije nego su uvedene tehnike obrade donirane krvi HIV se masovno prenosio na ovakav način. Danas zbog posebnih provjera donirane krvi mogućnost zaraze HIV-om ovim putem je vrlo mala.


 Prijenos sa majke na dijete:

Trudnice mogu prenijeti HIV tijekom trudnoće ili pri porodu a također se može prenijeti dojenjem. Oko četvrtina do trećina zaraženih majki će prenijeti HIV na dijete. Ako majka/trudnica uzima lijek (AZT, zidovudin) tijekom trudnoće rizik obolijevanja djeteta značajno pada. Ako se AZT počne uzimati na vrijeme a porod se učini carskim rezom rizik prenošenja HIV-a na dijete se smanjuje na 1%.


 Ostali način prijenosa:

Virus HIV-a se također može prenijeti preko nesterilnih igala za tetoviranje i piercing te preko britvice ili aprata za brijanje kao i preko četkice za zube budući da nekim ljudima često malo krvare desni prilikom pranja. Moguće se zaraziti i ako inficirani tjelesni sekreti dođu doticaj sa otvorenim ranama ili posjekotinama nezaražene osobe.


Kako se HIV ne prenosi

Virus HIV-a može samo kratko vrijeme preživjeti izvan domaćina, odnosno ljudskog tijela te se ne može prenijeti svakodnevnim kontaktom, rukovanjem, grljenjem, korištenjem istog pribora za jelo, ručnicima, posteljinom, komarcima te drugim insketima. Bazeni su isto vrlo malo rizični jer je voda u njima klorirana tako da virusi i bakterije ugibaju.


Virus HIV i nastanak AIDS-a

HIV uništava krvne stanice ključne za normalno funkcioniranje čovječjeg imunološkog sustava (bijela krvna zrnca poznata kao CD4+ T, CD4 pozitivni T limfociti). Gubitak tih stanica je iznimno dobar pokazatelj o razvoju AIDS-a.
Studije su otkrile da većina ljudi inficirana HIV-om nosi virus godinama, sve dok on ne izazove toliko štete na imunološkom sustavu i stvori okolnosti pogodne za razvoj AIDS-a. Međutim, nedavno razvijeni senzitivni testovi pokazuju snažnu vezu između broja HIV-a u krvi i opadanja broja CD4+ T stanica te razvoja AIDS-a. Smanjenjem broja virusa u krvi putem anti-HIV lijekova može usporiti raspad imunološkog sustava.

Oportunističke infekcije (infekcije koje nastaju zbog opće slabosti imunološkog sustava od kojih bi se organizam mogao obraniti i koje ne bi bile toliko fatalne da nema zaraze HIV-om) koje nastaju i na koncu mogu stajati života osobu s HIV infekcijom su mnogobrojne, a najčešće su: upale pluća, herpes, određene vrste tumora, tuberkuloza, malarija, meningitis.
HIV oštećuje i uništava stanice imunološkog sustava i tako onemogućuje organizmu da se bori protiv bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija te ga na taj način čini podložnijim oportunističkim infekcijama (onima kojima bi se imunokompetentan organizam normalno mogao oduprijeti).


 Simptomi:

Većina ljudi nema nikakve simptome kad se zaraze sa HIV-om, no unutar mjesec ili dva od izlaganja virusu, mogu se javiti simptomi nalik na gripu, a to su:
- groznica
- glavobolja
- umor
- povećani limfni čvorovi (na vratu i u preponama)

Ovi simptomi obično nestanu unutar jednog tjedna do mjesec dana i često ih se zamjenjuje sa bilo kojom drugom virusnom infekcijom. Tijekom ovog razdoblja, zaražene osobe su ekstremno infektivne, a HIV je prisutan u velikim količinama u genitalnim tekućinama. Ozbiljniji simptomi se ne moraju pojaviti niti unutar 10 ili više godina (u odraslih) ili dvije godine u djece rođene sa HIV-infekcijom. Za vrijeme ove asimptomatske faze, virus se aktivno umnaža i ubija stanice imunološkog sustava, a to se najbolje očituje padom broja tzv. CD4 pozitivnih T limfocita – stanica ključnih za normalno imunološko funkcioniranje organizma.

Kako se opće stanje organizma pogoršava, javljaju se simptomi koje većina zaraženih osoba dobije prije nego li se razvije AIDS. To su:
- gubitak energije,
- gubitak težine,
- česta znojenja i groznice,
- česte infekcije kvascima (oralne ili vaginalne),
- česti osipi i ljuskava koža ,
- upalna bolest zdjelice u žena koja ne odgovara na liječenje,
- kratkotrajni gubitak pamćenja.
Moguće su i teške herpes-infekcije u vidu herpes-zostera. Djeca sporije rastu ili su često bolesna.
Zaražena osoba, dakle, može biti bez simptoma u razdoblju od 8-9 godina, ali se virus za to vrijeme replicira i registrira se pad u broju CD4 limfocita. Konačno se razviju simptomi kao:
- otečeni limfni čvorovi - često prvi znak infekcije HIV-om,
- proljev,
- pad na težini,
- groznica,
- kašalj i gubitak daha.

U imunološki normalnom organizmu, bijele krvne stanice (leukociti i limfociti) uništavaju strane i opasne agense koji ga napadaju. Cjelokupni odgovor organizma na infekciju je moduliran preko CD4 T limfocita, koji su nažalost, ciljne stanice napada HIV-a. Kada HIV uđe u CD4 stanice, on koristi njihov genski materijal kako bi se umnažao. Kada se stvori dovoljno kopija virusa, CD4 limfocit propadne, a HIV inficira druge CD4 stanice. Tako se stvara začarani krug pa se u tom procesu može stvoriti i više od 10 bilijuna kopija virusa dnevno. Na kraju, virus pobijedi, a broj CD4 toliko padne da se organizam uopće ne može boriti protiv infekcija.

Posljednja faza infekcije HIV-om i AIDS

Tijekom posljednje faze infekcije HIV-om (koja se javlja otprilike 10 do 11 godina nakon početne infekcije), javlja se sve više simptoma i tada infekcija može dobiti naziv AIDS.

 Simptomi:

1993. godine je CDC – Centar za kontrolu bolesti (Center for Disease Control and Prevention) definirao AIDS kao postojanje HIV-infekcije dokazane pozitivnim HIV-protutijelima plus najmanje jedno od slijedećeg:
- razvoj oportunističkih infekcija (poput PCP- Pneumocystis carinii pneumonia) i
- broj CD4 limfocita od 200 ili manje (normalno je od 600 do 1000).
Kad se razvije AIDS, organizam već značajno propada te ga napadaju mikroorganizmi na koje se inače ne bi razvila infekcija. Znakovi i simptomi tih oportunističkih infekcija su:
- profuzna noćna znojenja,
- tresavice ili groznice veće od 37,7 C tijekom nekoliko tjedana,
- suhi kašalj i gubitak daha,
- kronični proljevi,
- bijele mrlje ili neobične promjene na jeziku i ustima,
- glavobolje,
- zamagljen vid,
- gubitak na težini.

 Simptomi HIV zaraze kod djece:

Djeca koja boluju od HIVa teško dobivaju na težini i sporo rastu. Napretkom bolesti, mogu razviti poteškoće sa hodanjem, usporen mentalni razvoj i cerebralnu paralizu.
Djeca su podložnija oportunističkim bolestima te mogu dobiti teže oblike inače normalnih dječjih bolesti.


Epidemiologija u RH


Prema podacima HZJZ-a RH iz travnja 2006. godine, od 1985. godine kada su registrirani prvi HIV pozitivni bolesnici, do kraja 2005. registrirane su 553 osobe inficirane HIV-om od čega je 239 oboljelo od AIDS-a.

Prema vjerojatnom načinu prijenosa HIV-a među oboljelima od AIDS-a, intravenozni ovisnici zauzimaju treće mjesto sa 8,5%. Najugroženije skupine su homo- i biseksualci/ke te nakon njih promiskuitetni hetroseksualci. U ovu statisku su ubrojani samo oboljeli od AIDS-a, ne i HIV pozitivni ljudi!

No unatoč tome, intravenski ovisnici su vrlo rizična skupina i potrebno je da paze na vlastito zdravlje.

KORIŠTENJE SAMO VLASTITOG I STERILNOG PRIBORA JE NAJSIGURNIJI NAČIN SPRJEČAVANJA ZARAZE!

Sigurnije fiksanje