ZLOUPOTREBA
(ili pravo korištenja)
Droge se upotrebljavaju već tisućljećima kao sredstvo uživanja i liječenja, te u svetkovinama i obredima. Tek zadnjih stotinjak godina su, a tko drugi nego maloumni ameri, uzeli si za pravo odlučivati da li su takva sredstva dobra za konzumaciju ili ne. Problem ovisnosti nije spominjan kao problem dok nije zatrebao kao alibi za uvođenje represalija. Danas je situacija drastično drugačija, ovisnici su stigmatizirani, smatra ih se kriminalcima i opasnošću po društvo u cjelini. Razlog tome su predrasude i zaključivanje na temelju poluinformacija iz žutog tiska. Ok, ima ekstrema i izrazito nasilnih ovisnika koji predstavljaju problem svojoj okolini, no u takvim je slučajevima prije riječ o strukturi ličnosti nego posljedicama ovisnosti. Iako su takvi ovisnici u manjini a društvo sklono generaliziranju, ova predrasuda je izvor ideje da su svi ovisnici zli, nasilni i općenito napast za ovako krasno i stabilno ustrojeno društvo bez mane. Činjenica da ima mnogo više ovisnika koje okolina ni ne primjećuje niti zna da se drogiraju, promiče im jer se ti ljudi sasvim obično ponašaju, u skladu sa normama pa tu nema ničega čudnog što bi pobudilo ikakvu sumnju tako da okolina niti ne sumnja u "integritet" i "doličnost" te osobe.
Politika traženja krivca za svaki mili je direktna posljedica čvrste ukorijenjenosti kršćanskih stavova u zapadnjačku civilizaciju i predstavlja smetnju bilo kakvoj humanoj ideji a očitost o bespredmetnosti raspravljanja krivice ili odgovornosti ovisnika za vlastito stanje lagano je gurnuta pod tepih. Tako si mnogi doktor uzima za pravo da terorizira pacijenta ovisnika, ovisnici često moraju dolaziti svakodnevno u ambulantu po svoju terapiju i pri tome čekaju beskrajno na red. A kad i dođu na red, ne dobiju terapiju u izvornom obliku, nego im se što je moguće više isposeru preko svega: mrve se tablete od kojih komadi frcaju po cijeloj ambulanti i tako doza bude umanjena, stavljaju se te smrvotine u čašu i prelijevaju sa svakakvim sokovima i tek onda možda preko vikenda se to može odnesti za doma. Takva otopina je nestabilna i pokvarljiva a onaj koji ju je namjerio ufixat ipak će provest svoj naum po cijenu života. Zubari olako odbijaju popravljat zube deklariranim ovisnicima, u slučaju bolesti doktor će ovisnika "pregledat" iz daleka, bez fizičkog kontakta a ako dođe do overdoza i pri zvanju hitne se prizna da se radi o predoziranju opijatima, hitna neće baš biti hitna. Zašto si to mnogi doktor koji je položio hipokratovu zakletvu dozvoljava? Kako je društvo dozvolilo da se tako exstremno nemoralno odnosi prema pojedincima koji ne zadovoljavaju njihovu predodžbu prihvatljivosti?!
Kako je ovisnost je teška, kronična i recidivirajuća bolest, bolest mozga, te ukoliko je netko već ovisan a ne izražava želju za apstinencijom i prestankom drogiranja, nužno je toj osobi omogućiti normalan i produktivan život i uz ovisnost. Pojam reintegracije u društvo je interpretacija aktualnog kreatora društvene norme koja sutra može i često bude odbačena. Da ljudi nisu toliko zadojeni predrasudama, scenama iz jeftinih filmova i pažljivo probranih članaka iz novina, ovisnici kao populacija, odnosno grupa, ne bi bila stigmatizirani i tako olako odbačeni od društva. Ovisnik ili ovisnica, bez ikakvih problema može biti prosječno produktivan član društva, ne šteteći direktno zbog ovisnosti ikome.
Ekstremi su uvijek postojali, uvijek je bilo ljudi koji su na ovaj ili onaj način štetili zajednici i kojih se objektivno gledano društvo moralo odreći. Nepristojni, bahati i agresivni ljudi nisu dobrodošli niti u ovisničkoj populaciji. Treba naglasiti da među ovisnicima agresivnih je iznimno malo, dok je kriminalno ponašanje uvjetovano isključivo ilegalnošću i cijenom droge.
U današnje vrijeme je još uvijek nemoguće suzbiti tu predrasudu i stigmu ali je san za koji se vrijedi boriti i najvećim humanistima a ne prešućivati i prešutno pristajati na besramnu diskriminaciju.
Najveći problem vezan uz droge je ilegalnost, zbog čega droge imaju previsoku cijenu, te tako teško dostupne kao i nepostojanost kvalitete što rezultira OD-ima i narušavanjem zdravlja ovisnika raznim supstancama koje se koriste za mixanje, odnosno razređivanje dopa i kriminaliziranjem ovisnika zbog konzumacije. Ukoliko bi droge bile legalne nužno bi im i cijena bila manja, ekonomski bi bile pristupačnije i kontroliranog porijekla te neupitne medicinske kvalitete. Takva droga bi imala minimalnu štetnost, a ovisnik ne bi bio stavljen u položaj da se mora pretrgnut za iduću dozu što je sve pak iznimno bitno ako osoba želi raditi i nema vremena trčkarati naokolo ne bi li izbjegla krizu i ostala funkcionalna. Kako se negativni odnos prema pretilosti smatra diskriminirajućim a debeli ljudi su sami krivi za svoju pretilost jer pretjeruju s unosom kalorija pa ih se ipak mora uvažavati, zašto baš ovisnici u današnje vrijeme ostaju izvan ruba tolerancije?! Što to suvremenog čovjeka tjera da gazi bližnjeg kad mu je najgore? Zašto je baš odnos spram đankija postao ogledalo naše ljudskosti iz kojeg se ceri Dorian Grey?!
Zašto su neka sredstva ilegalna dok druga nisu a po zdravlje su jednako štetna?
Tko si i zašto uzima za pravo da odlučuje što je za pojedinca dobro i što smije a što ne smije konzumirati?
Po pukom principu "zabranjenog voća" droge bi bile manje privlačne mladim naraštajima a uz edukaciju o drogama i eventualnim posljedicama, oni koji se ipak odluče drogirati bili bi manje opasni po sebe i bezopasni po društvo.
Droga i sotona
Ja mislim da takvi poput vas više uništavaju mlade živote svojom primitivnošću nego sve trave ovoga svijeta. Nažalost živimo u državi primitivaca(nije potpuna legalizacija droga napredno mišljenje, ali je poptpuna zabrana sigurno nazadno).
Za relativno zdravu osobu nije loše zapaliti malo trave ponekad, to je nepobitno. A da trava uništava život nije nikada dokazano, niti će biti jer naprosto nije tako.
Ono na što vi aludirate je podatak da su svi ovisnici uglavnom prije pušili travu, ne spominjući da su prije pili alkohol, pušili duhan, jeli masnu hranu - bilo što.
Znate li možda koliko je mladih ljudi pušilo marihuanu a da nije postalo ovisno niočemu ???
To ne znate, ja cu vam reći...PREKO 9O%. A onih deset posto bi postali ovisnici i bez da trava postoji. Zato vas molim da prije uključivanja u raspravu proučite općepoznate činjenice. Ovo je samo jedan dokaz što ga ja iznesoh u korist trave, a mogao bih do sutra.
Ući u svijet zabranjenih droga se može na puno načina, a licemjerni zakonodavac, koji dobiva izbore zahvaljujući glasovima neinformiranih i nenačitanih uglavnom ruralnih hrvata te njihovim manipuliranjem izvrčući činjenice, je ubrojio travu među opasne droge iz jako sumnjivih razloga. Jedan je da lakše upropasti mladi život, stigmatizirajući ga kao kriminalca jer je pušio osušene djelove ljekovite biljke. 2. da zatvori uzgajivača biljke, koji će time u zatvoru upoznati prave dilere opasnih droga i po izlasku imati ulaznicu za organizirani kriminal, koji bez sumnje ima spregu sa državnim aparatom. Te stvari znamo iz prakse, znanstvenih radova i knjiga, a nije nam ih ispopovao pedofil s oltara. Kažnjavanje onih koji imaju uz sebe gram trave, koristi samo organiziranom kriminalu, dilerima štetnih droga, te licemjernim skupljačima jeftinih političkih bodova na račun neukog puka, kojemu uskraćuju znanstvene činjenice i otežavaju školovanje da bi bolje njime manipulirali.
ETO ZATO!!! JEL DOSTA, TREBA LI JOŠ?
by: nr. Kitić Jerko
Sva zla ovega svita
"JA SAM IMALA prijatelje u školi kojima je ta droga totalno uništila mozak pa i bili izbačeni iz škole na kraju su završili na ulici jer su se navukli. Kako općenito možete gledat tako pozitivno na nju kad je tako štetna i uništava mlade živote"
JA JOŠ IMAM prijatelje kojima je ta droga, ako ne pomogla, onda nije ni odnemogla, da završe fakultete i postanu vrlo cijenjeni u svojoj struci. Sramota je da se i dan danas moraju skrivati da bi zapalili joint, paziti hoće li im uletiti kontrola na droge u firmama gdje rade. Jedan je upravo dao otkaz na mjesto glavnog inženjera u jednoj od rijetko uspješnih domaćih tvrki, te je otvorio malu vlastitu. Dugo je razmišljao o tom potezu. Razmišljam kako je ovo proljeće njemu bilo kad je svoje radnike, po naredbi odozgo, morao voditi testirati na droge(njega i ostale šefove se nije testiralo!), nakon kojeg su dvojica mladića dobili otkaz jer su bili pozitivni, jedan od njih samo na marihuanu. Nije to bio razlog zbog kojeg je čovjek dao otkaz. Samo navodim jedan primjer kako uspješno dioničko društvo u kojem je država najveći dioničar gubi jednog, bez sumnje, sposobnog i mladog inženjera. Znate li kako bez veza i vezica mladi (37) dipl. inžinjer postaje šefom svim mahom starijim i iskusnijim kolegama. Naravno da ne znate, jer da znate ne bi pisali nebuloze ovdje na jednom od rijetkih mjesta gdje bolesni ljudi mogu "slobodno" pričati o svojim lijekovima. Al reći ću vam: Znanjem kao prvo, i mozgom, koji bi po vama odavno trebao biti izbušen rupama od trave koju je dotični na sepete popušio, probao je i jače droge, al je bio mudar i ni se dao namamiti na "kemijske trenutke sreće".
Ja sam inače jedan od "vaših" slučajeva, koji nije uspio završiti fakultet. Inače svi moji prijatelji s kojima sam počeo pušiti travu su završili fakultete,samo ja nisam od nas desetak. Ali nisam ni dangubio, ispisao sam se s prve godine, otvorio obrt i za sav zarađeni novac kupovao sebi antidepresive, uglavnom u vidu marihuane i heroina. Pokušao sam se liječiti od depresije i po bolnicama, "vašim" lijekovima, ali kao što vidite nisu baš polučili zavidne rezultate. Nikad nisam radio kriminalne radnje da bi došao do novca za svoj zabranjeni antidepresiv. Kad je trebalo stati na "branik lijepe tvoje" stao sam među prvima. Obolio sam navodno poslije rata pa su dali drogerašu minimalnu vojnu mirovinu(ispod 2000kn), stoga sada moram još i honorarno (čitaj na crno) raditi. Ne trebaš pitati kako mogu raditi bolestan...radim posao na osobnom računalu u obiteljskoj kući, jako zahtjevan posao za koji ne mogu dobiti adekvatnu naknadu u novcu. Ali eto radim, da ne poludim, da imam za režije, hranu, cigarete, jedno-dva putovanja godišnje, i pokoji put mjesečno za heroin...pa valjda se i ja mogu koji put mjesečno osjećati normalno i veselo kao vi, zar nisam zavrijedio to pravo?
Sad imam samo jedno pitanje za vas?
Je li u redu da se ja kaznim zatvorskom kaznom ako imam par miligrama, za mene jedinog, lijeka u džepu?
Svaka riječ iz ovog mog posta je istinita, za veći dio vam mogu jamčiti i neki posjetioci ove "strašne" stranice koji me poznaju. A ostalo ako želite provjeriti do u detalje, možemo se upoznati pa vam sve pokažem. Ne grizem, nikad nisam kažnjavan, niti prekršajno, samo sam jednom 5 minuta parkirao na nedozvoljenom mjestu i uredno platio kaznu. Ovo već prelazi u sferu "hvalite me usta moja"
Eto draga ženska osobo koja je slučajno nabasala na ovaj forum. Ako ste bar malo promijenili mišljenje o drogi i konzumentima ja sam ispunio svoje "poslanje"
P. S.
Ovisnici koji kradu, sigurno to ne bi radili da mogu zaraditi sebi za neophodni spoj ugljika, vodika, dušika i kisika.
HVALA!
by: nr. Kitić Jerko
UKIDANJE ZABRANE A NE LEGALIZACIJA
Kada govorimo o legalizaciji, npr. marihuane, ali je primjenjivo na sve nelegalne supstance, upotrebljavamo pogrešan termin, a time i pogrešan pristup. Zato su nam i izgledi za "lealizaciju" ili uspjeh jako slabi. Pogrešna pravna formulacija.
Umjesto „legalizacija“ nužno je govoriti o „ukidanju zabrane“. Jednom ranije donešene zabrane. Legalizira se nešto što je oduvijek bilo zabranjeno i nikada ne bje "slobodno". Tvari o kojima mi govorimo nisu ugledale svjetlo dana kao zabranjene, već su ih naknadno ljudi zabranili.
Za sad vam ostavljamo termin dekriminalizacija u anketi jer nije isto što i legalizacija ali vodite računa o terminologiji, vi prosviječeni konzumeti :)
Znači tražimo ukidanje zabrane da bi mogli dekriminalizirati konzumiranje i konzumente droga.
Xenn&rasta
|
DROGE - INFO
RUBRIKE
