| |
 |
|
|
|
RUBRIKE
|
|
|
|
|
 |
bard been |
 |
GLAS
bojim se a cujem ga
u svemu taj bliski glas
najmanji šum se pretvori
u tjeskobnu raspravu
bez početka i kraja
i ostane samo strah
i čekanje koraka
i onda prolom oblaka.
kaplja znoj u krvi
začini hranu lavu
a šta su začini moji
gorčina tuga i strah
ponekada na lomači
plahte bude me sram
k'o da uprav jebeni mrak
napali sve demone
i podlo ukrade mi zrak
zar izgaram zbog sitnice
nedovoljno svoj i jak
ODRAZI NOĆI
Tražim gracioznost lakoće kojom
golubi lete, srna se kreće.
Zidovi obojeni roze bojom
kao znaci davno prošle sreće.
Gledam čudnu rijeku zvijezda,
u moje se prozore ulijeva.
Pa, ipak znam da idem u bezdan,
u jastuku, koji krije vreva.
Krik taj jest preodjenut u muk
što sve me dane živoga jede.
Ah, tako želim prekinut krug
da putem istine me odvede.
KAZNA
Besmrtnost ili život poluboga
našao je mene - sretnika.
No, ubrzo pretvoren u patnika,
lizah rana poput pseta.
KUDA VODE PUTEVI IZLOKANIH METAFORA
Kuda vode putevi izlokanih metafora
Do mnogog freneticnog pljeska
kvaziintelektualne elite sadasnjosti
sto ostane u dinama pijeska
zakopan i sam u ambisima vjecnosti
Kuda vode putevi izlokanih metafora
Sjecanju na miris djetinjeg ljeta
koje kupalo se u rijeci zivota
misleci da bas sve je Dobrota
prije nego je dan osvojila sjeta
Kuda vode putevi izlokanih metafora
Snu o snu o danima punim ideala
kad zivjeh davno izgubljenu utopiju
Na staze vina i dima - zanosa gdje
kao modus vivandi nadjoh boemiju
Kuda vode putevi izlokanih metafora
Tek ponekog do civilizovanog sapata
iz napustenih prostora suterena
Do tijela i duse uresenih ranama
u beskrajno dugom lavirintu sjena
Kuda vode putevi izlokanih metafora
Ako ne do Tebe duse koju prati tuga
Duse sto pila je iz otrovanih amfora
i u stihovima ovim pronasla je druga
sve dio je jalovoga i samotnog kruga
TJESKOBA
ples obrva u ritmu nedoumice
moje oci razlivenih su boja
miris noci kupa necije lice
malu obalu silovao je mjesec
gdje su sada slabe a jake ruke tvoje!?
tako ih tako ih trebam
premda znam
da sve bilo je privid
u (n)jedru mome
hvatanje neba-oko koje place
rezanje vode-ruka koja spava
mene miluju jezivo njezni
okov sivih dana
punih tmine
i imaginarna omca
mojih rana
ropstvo dugotrajnih potraga i
slomljeni odraz necega
sto davno bijah
sve to daleko je od mene
ja od toga lezeci bjezim
zida se zindan od zla
jer je stigla
presuda porote utvara
a nestalo je
i ono malo azila od sna
EULOGIJA
plavi pjesak smjedjeg okeana,
suze sto sapucu nijemi zvuk.
o nekoj zemlji slobodnoj od rana
moja umorna barka umorno sanja.
moja pluca snivaju zrak,
moje oci disu sjecanje
na tebe.
Sloboda,ljubav -zaboravljeni ideali
samo tupi zvuk srca.
i, plac razuma, sto
noktima grebe,
ostao je.
jer ja davno izgubio sam sebe.
RUDNICI BOLI
tupo gluhi huk vjetra
rucak moja nutrina
postavljen na stol.
sjecanje
elan divljeg vepra
dok rovari sumsku sol
kao sto ja kopam
(i jedem)
boli moje bol
MALO NJEŽNOSTI
lovite me kroz oblacne prozore
trazite me niz ulice ljute
i nježno u narucje uzmite
i volite volite volite
sve dok
me kao dijete
igracku
ne razorite
NJOJ
Sintaksa je moja rashtrkana,
Leksika cesto lose odabrana.
Kvalitet stihovima nije jaca strana.
Ali,znaj, da Ti si horizont moga dana.
GNIJEZDO
Razdraganim cvrkutom, hiljade grancica
pticama pravi novi dom.
Reci mi bi li zeljela biti kraljica
u malenom kraljevstvu mom.
Bespotreban tad bi bio zlatni prijesto
od ljubavi suhe mi bi svili gnijezdo.
DODJI, ČEKAĆU TE...
Dodji, cekacu Te
na sivom kolodvoru.
Ustreptao, trazicu Te
u nepreglednom
lica moru.
Slatko nervozan,
(nestrpljivo miran,)
hodacu bojama duge.
Potrcacu lica u suzama,
ali ne zbog tuge.
Molim te dodji.
I misao na tebe
uljepsa mi dan.
Sati ce proletjeti.
I, barem na kratko,
necu biti sam.
SALVACION
Srljajući u nastojanju, naivan,
da konačno pronađem put k sebi,
i pored sve usredotočenosti,
izgubih se u varkama Noći, sam.
Dvostruka negacija nije samo leksička
kategorija već prikladna metafora
za spiralu razaranja bitka vlastita
u katakombama permanentnog Ništavila.
Kako prekinuti život u međusvijetu
pod koprenom moždanih?
Ponekad, iz bojlera dopire melodija.
potom bujica slika,mirisa, osmijeha,
svih cura - diviniziranih simpatija,
i priželjkivanih riječi i dodira.
Da se sjećam onih par akorda
mozda bih napisao tužni song.
pretjerana je rječitost odraz šupljine.
ali, napokon sam nekom otvorio svoj dom.
i, stišao možda time buku tišine i tmine.
ZARONIVŠI U SMOG
Kroz prozor.Vatromet.Vidio sam davno.
Ustaljena praksa, čeka se Nova.
Na ulicama rulja, miris baruta,
haos za moja čula, opšta pometnja.
Raspršene tvari krhke vizije
Prošlosti nestale, poput jorgana,
na tren bi trebale tebe promrzla
malo zagrijati, partneru tmine.
Ja kakav jesam, beskrvni gad, šljam,
zbog emocija manjka, prognan sam na žal.
Od ljudi i ljeta i sunca i sm'jeha
u oklop se krijem, i u zimski san.
Baš kao i ti.sanjam.mi smo..."mutanti".
A pustoš oko mene, sve je uništeno.
Nešto valjda čekam rezignirano.
Feštu neku?....I,šta?...Malo ljubavi.
LJUBAVNA
Ni odabrane riječi, metafore, aluzije, simboli
zagonetku ispisanu u pogledu njenom
i sve do što je čini ženom-boginjom
kazat neće, ni srce što se boji... i voli
POKUŠAJ
Dobar glas me bije a u sobi gledam
glupe rotnike što u tamnome sudu
nehajno kreiraju moj crni usud.
I premda napušta me vrijeme
ne glumim mortira
već smijem se drsko
ne bunim se protiv smrti
koliko protiv života
Makar nestanem možda verbalne fekalije
jednoga dana prokliju kao sjeme
pružajuć nadu jadnicima poput mene
u pet do dvadeset do pet
ugasio se sat
vrijeme protivno očekivanjima
prestalo je teći
želatinasta masa godina dana sati
izmicala je mojim rukama
prolazila je kroz moje prste
ostavljajuci ih u čudu,uplašene
kao mnoštvo koje zaprepastio je
Little Boy
Oprečnost do oprečnosti
nema izlaza nema svjetlosti
groblje Uzvišenosti
leži pod gradom Podlosti
opominje da od stilske figure
u opštoj konfuziji
nema koristi
I da završim ovaj spjev
pun lomljenih stihova i
površne rječitosti kako
bih izbacio sumnju i gnjev
...........
odri ne galame, oni ti šapuću vječnu istinu:
uzaludna je kolona i naricanje ponekoga,
uzaludna su vam okupljanja na grobljima.
Time samo hranite svoj, od mraka, strah,
strah od dana punog tame.
Stoga ugasite zvona, okrenite glave k nebu,
osjetite bilo svemira.
Nastavite se gušit u tjelesnosti,
budite još bolji majstori pretjeranosti.
i, sve dok zrno duha ne isklija
i pomogne vam da nadjete i sačuvate
barem ono malo elementarne ljudskosti
(davno nestale)
ŠABLON
Moliš se istrošenom bogu
što čami u podrumu.
Molitvom čistiš sobu,
post scriptum klonulom duhu.
AMO ET ODIO
Sunce izađe, sunce zađe.
Sunce zađe, sunce izađe.
Živiš - jedeš, variš, spavaš.
Spavaš, variš, jedeš - živiš.
Vječno iznova, ciklus se ponavlja.
U nedogled!
(Zatvoreni smo u krug)
Sjećaš li se...
... kada si posljednji put ljubio?(jesi li ikada?)
... kada si nešto s nekime podijelio?
... kada si nekome darivao osmjeh, uljepšao dan?
Ne? Nisi sam.
Volim i mrzim Te, čovječe.
U svakome vidim dio sebe
i brišu se razlike između
Tebe i Tebe, Mene i Mene.
Nismo li kaplje što more čine,
utjelovljenje đav'la i boga?
Odvojeni od istine, mira, tišine,
skrivajuć' boli, Njoj, zaboravili smo ime.
Bauljaš linijom tuđeg života.
Iskreno, zašto smo tu, ja ne znam.
Također ne želim da te smaram
jer velike ideje nisu moj fah.
Volim i mrzim Te, čovječe.
U svakome vidim dio sebe
i brišu se razlike između
Tebe i Tebe, Mene i Mene.
TIŠINA
Izmiče Riječ
Zdrobljena i teška
Izustit je htjela
Iskonsko i mučno
Krik govora
Jaz nerazumijevanja
Oduze joj dah
Sad i kad bi htjela biti...
Pomeo je gospon Dark
Bacio je
Gazio je
(Istina ne namjerno)
He flushed It down
Sada plovi sama
I sanja
Bespućima svemira
Sve dok ne dođe
Do novog govordžika
I možda postane
Samo jedna
od mnogih.
TRAJANJE
Ne opiru se moćni stupovi
Ni unakažene hridi
Zlotvoru ljudskome - Vremenu
Svemu je biti
uz nuznu promjenu oblika
izgleda vječno
Vama se strašnom čini
Jer pred bogom
Ne drhtite
Drhtite
Pred njom
Pred rječju
Smrt
Mene plaši Vječnost
I samoca
Hladna i prokleta
Samoca
VECER U JESEN
čarobna igra svjetlost
kroz oktobarske krošnje
plese sa sjenom partnera - patnika
šeretski se smiješi Noć
sestra Iblisova ljuljajuc
u kolijevci umiruci dan
dim cigarete rise prolaznike
koje halapljivo magla zdere
dok u tu istu maglu ne povrate
dok put ne nastave ka sferama nekim (visim)
dokonik izranja iz zbilje
iz zbilje dokonik uranja u san
grad prekriva maglu i mrak
stoga mu se oblik topi gubi
nečastivi tuzno u tisini gleda
ljudi i bez njega piju pehare
ljudi i bez njega ljube zlotvore
necastivi tuzno u tisini gleda
Usnuli sužanj konacno razokovan
Spavajuci snom pravednika
o slobodi (ne)dostiznoj sniva
A oko pjesnika ispisuje dosadne redove
nastoji ostaviti znamen
znamen borbe protiv magle i mraka
Sve u svemu : uzaludna rabota
ŽONGLIRALA JE...
Žonglirala je organima,
toplim, skliskim, krvavim,
klateći se ritmično.
Ukrasila se dijelovima onoga
što nekada bio sam ja.
i, jos ljepša, nastavila
slavlje do kasno u noc.
oglodana je svaka koščica onoga
što nekada bio sam ja.
i, sunce umivaše skelet
juče hodajuceg duha.
Zašto ne plačem? , pitate se.
Zašto ne žalim?
Zašto?
Iskreno, primila je moj teret,
tugu,bol i čemer.
I, iz mene, izasao je sjever
jer, ako ništa,
ona voljela je mene.
Konačno postadoh
dio nečega.
SWITCH
Nema mudraca da otvore tvoj svijet.
Nema svijeće u ruci Diogena iz Sinope.
Sam si i ostavljen.
Kroz mračne sobe, uređene na način,
jednak i monoton, se reflektira,
podmuklo, uvijek isti, dvostruki aršin.
A, Ti, prijatelju moj, umazan si krvlju
vlastitom.
POnekad, kada vatra silno žari
čelo tvoje samotno, u nevjeri,
ostane kradom ispisano, čitko,
kao da mudrost stremi neumorno.
Upoznaj sebe i razmrsi konope,
što čvor tvoj tvore, jer novac
miriše i mudrost se ne kupuje.
Odagnaj sve slutnje i sumnje.
Udahni zrak spoznaje i šuti.
Čeka Te terra nova, reci verba nova,
ali, zapamti, ne postoji panaceja.
SAN O NJOJ
Paučina preko tvoga pogleda
razigrana migrenski bolna
ali postojana
Ipak si otišla. Zauvijek?
Samo tajne i šapat ostavila
Samo tajne i šapat
Samo
Prozrela si me Ženo
Boginjo
Usnuvši ljubav prekriše me
Razmatranja i naklapanja
A znam
i ti si sama ostavljena
Ogoljena
Tek ne mogu se dati
Odahnuti i odustati
Prestati
Tražiti
Danas Jučer Sutra
Jučer SUtra Danas
Sutra Danas Jučer
Danas Jučer Sutra
Riječi tako obično neobične
Isprana magija glasa
Kaziprst moj između neba i zemlje
Bira Tebe nestvarnu Ženu
Tražeći Tebe
Meni je prošla decenija jedna
Puna očajanja i nadanja
Decenija druga
Puna očajanja i nadanja
Nek prođe i vječnost
Šuna očajanja i nadanja
Ali i sna
O Tebi Boginjo
Ženo
IZBORNA
Agitiraš, agitiraš, čvrsto vezan
za svoj politički engagement
Sada, ozbiljan, obećavaš "kašike zlatne",
a jučer si bio barac za free art.
Papagajski furas parole, ofucane, ratne.
Moralna vertikala je tabor tvoj.
Dostojan prethodnika svojih
Vičeš iz sveg glasa : "U boj! U boj!"
Kao da ne znas - rat je davno zavrsen,
ali, neumorna resurekcija utvara
i ostalih demagoških fantoma, posao je tvoj.
Sve to neće vratiti braću sestrama,
sinove majkama, muževe ženama.
Zbog takvih nas je obavila gusta tama.
O, jadni narode moj!
Mrziš, mrziš, bez razloga i smisla.
A, Ti poput zavodnika, naivnu svjetinu varaš
služeć se utvarama, prežvakanim ideologijama.
Tvoj je domet fotelja, tvoja zakletva
interesi stranački. Premda su Vam usta
puna čovjeka, istoga u blato baciste.
Samo Vam još lavovi u areni fale.
Svuda bijeda, glad i sirotinja.
Teško je zadovoljiti Vaše apetite nemale.
Na skupovima poneka pjevaljka, poneki farisej,
ex-cilindraški gospodin, magister ignorantium,
posvjedočiće Vaš kredibilitet - za šaku dinara
maraka, eura, dolara.
Sve za jos 4 godine pljačkanja, krađe.
Vama treba, imate Gospođu i Djecu,
zgrabiti više, nije zgoreg nek se nađe.
Prokleti hilljadu puta neka ste Vi, pretvorne
pijavice, a i ti s Njima, glupi narode.
Ljubiti čizme - ništa drugo ti ne preostaje.
Čuvari "viših interesa" ostaviće ti otpatke.
Eh, da mogu izbiti "Naši-Naše" iz tvoje
šuplje glave...
Nema svrhe....
i majmun može glasati nakon dresure kratke,
a mogućnosti i potrebe većine ionako su
na nivou marve.
TRAŽIŠ TALOG...
Tražiš talog užegloga sjećanja,
odraz u boci gorka likera.
Opstruiraš misao, vlastitu.
naizgled si miran, Ti ćutis kraj.
Ja sam u Tebi i oko Tebe,
Ponavljaš čekanje, rasut' trud.
Kao pauk, pretvoren u mrezu,
gledam misli tvoje, jure nikud.
Poetessa u tijelu prostituke
pjeva o rolama orgazmičkim,
laznim kao moral sivih spodoba.
Da, u obliku se krije varka.
No, u hipermarketu ideja je
presušila zaliha istina.
**************
Dopire zvuk gitara i pjesme
iz daleke zemlje iberske
samo jos malo da otruje
olovne moje uzdahe
Fluorescentnost hedonističkih
bukagija u noći avetnih
krikova rese mene
slijepoga slikara
Dok sklapam kolaz Tvog lica
krvlju natopljenim komadima
ogledala rasuta
Mrcvarim slaboga sebe
svjestan da se radi
o znaku lose sreće
Jos jednom sebe da ureknem
Jos jednom sebe da prokunem
Za sve one pokusaje
prelaske preko praga
Stvarnosti
za traženje opcije - bijega
mogućnosti
da hodam po vodi
da poljubim Mjesec
da zagrlim Sunce
Kazna moja nije
što sam od svijeta prezren
pljuvan i zgazen
Vec sto nikada necu
stići ni Tebe ni Sebe
Odavno ste nestali
nošeni plesom
grimiznog vjetra
********
Sutra
Sutra cu pregledati
davnašnje zapise
i neugledne osvrte
molim da me ne pozove
molim da me ne izgrdi
molim da me ne napadne
molim da me ne zamrzi
ne molim da me ostavi
ako se ambis otvori
mozda
u njega odletim
padnem
na dno crne rupe
trazeci Smisao Nicega
otvoriti srce nije
rabota jednostavna
rabota ugodna
(ako je to uopste rabota)
kad u srcu nemam
ni jednu
jedinu
mrvicu ljubavi
***********
Volio bih
pjevati
O Ljepoti
O Ljubavi
Ali kakofona
Gomila smeca
Lisena je
I poetskog
I ljudskog
Hodi svijetom
Gvozdenim koracima
Gluhim koracima
Koracima
Umorna duha
I
Sve Ovo
Je
Samo
Nesto
Nesto KAO poezija
...
OD RANA NAŠIH
od rana nasih
cesto
nastaju
stihovi najbolji
ali
ima boljki
koje mogu
samo
da se cute
zato
me
pusti
da
umirem
u sebi
ionako nisam
dostojan
Tebe
i naklonosti
Tvoje
ono sto mnogi previde
u svojim trivijalnim bitkama
(sto nazivaju borbom za zivot)
pare kuca
pare auto
pare ljubav (?!)
pare pare pare
sve dok potpuno u novcu
ne ispare
sanjacemo Ti i Ja
daleki a bliski
hladni a topli
ruzni a lijepi
sanjacemo Ti i Ja
san o Ljubavi
......
Leptir zapaljenih krila leti
ka kalibriranoj kofi
po zakonima biomehanike
ona njega izbaciće
u stihove osrednje
jezik ovaj bez prestanka
blebeće riječi nepovezane
izraz emocije onečišćene
nije to put ka ekologiji duše
samo dodatno zagađanje
na deponijama lošeg ukusa
izgubljene ruke i srce
čekaju početak reciklaže
da budu ponovo rođene
zvukom mašina
činom mehanike
u novom svijetu
svrsishodne
i automatizovane
očišćene od primjesa
endemske vrste - pjesnika
u redovima
Istih i Bezlicnih
oslobođene
bunta i potraga
postanu savršeno
odanima i praznima
*********
Odmak od stvarnosti, uron u zaborav
zaborav dug kao Nepostojanje
Fikcijom jašem jakovima
na strmim padinama
dok šuma pred smaknuće
uživa u snijegu
kao
leopardove tačke u skokovima
ili gicanje bezglavih muha
u sudu pomužena mlijeka
Od onih sam što
uvijek su ono što nisu
a nikada ono što jesu
Zato neka humka bude
pokrivena snijegom
bjelinom nevinosti
kako na zemlji
tako na nebu
(prejak je zadah
truleži i niskosti)
Samo prljavo parče plaveti
što pristojno plijevi ispljuvke
neizabranih izbora
neka ostane
Istina je zakopana
u potonulim čamcima
na dnu isušenih rijeka
Slamnati šeširi
kao rogati bogovi
kao bogovski rogovi
kao suncokreti
U treptajima vjecnosti
Slamnati šeširi
Simbol čari Ljeta
Magije Sunca i Ljubavi
***************
slabi sjaj sijalice
u strašno sumorno lice
koje odlazi
neosvrćući se
nestašno bježeći
od sebe
palim cigaretu
i gledam u zid
i blijedo i glupavo
trazim tacku
mrlju malu
koja sadrzi Sve
nutrina što kipi
u tamnici tijela
kroz prozor bi sivi
na ulicu htjela
no tek poneki stih
kao nedonošče
prizove stare Duhove
i neke nove Drugove
da bol moj
zajedno
sa mnom
šute
*********
pozivam Vas nepoznate
ali jedine moje drugove
da zajedno sa mnom plačete
svaku suzu koju mi poklonite
izbrusit ću u kamen dragi
dragi moji punokrvni bastardi
nevino osuđeni
bratijo po patništvu
i pjesništvu
od ljudi krijem pogled
vama otvaram srce
ne bojte se!
Sve u meni
ipak
umrlo nije
Molio bih Vas
da okrijepite me
poljupcem koji hodi
radošću koja se smije
da primite me
putnika koji ne putuje
u kolibu od riječi
mjesto kuhanog vina
dajte mi Vaše metafore
Vrijeme nikad ne umire
samo se ljudi kao ja
u njemu gube
u čudne puteve
i prepreke
svoj trud ostave
(dok se istina
u svakome
od nas
krije)
************
Rijeci koje placu
Riječi koje bole
Riječi koje hode
Riječi koje traze
Riječi riječi riječi
RIJEČI!
Izgubljen sam u riječima
odvojen od značenja
svaka je stvar
šuplja nepoznata daleka
šuplja
nepoznata
daleka
kao Ja
preduboka je spoznaja
pretamna istina
lazne emocije
u noćima
bristolskog zvuka
su jedino što imam
(i
nada da
nisam sam)
|
|
DROGE - INFO
RUBRIKE