| |
 |
|
|
|
RUBRIKE
|
|
|
|
|
 |
Hepatitis C i žutice razne |
 |
 Hepatitis C virus (HCV)
RNA virus iz porodice flaviviridae. Kad cirkulira krvlju,veže se za receptore u jetrenom tkivu, smatra se da se veže uz receptore CD81 i SR-BI. Kako su te molekule nađene i drugdje po tjelu, nepoznato je po čemu je jetra specifična. HCV je klasificiran po genotipskim markerima na HCV 1, HCV 2 itd. Postoji jedanaest genotipskih varijanti. Genotip 1a je najčešći u Sjevernoj Americi, a 1b u Europi. Ovaj virus, kao i gotovo svi drugi RNA virusi, ima visok stupanj mutacija koje dovode do postojanja brojnih varijanti tzv. kvazispecijesa. Zbog ovakve različitosti među hepatitis C virusima, ne postoji cjepivo protiv ove bolesti. Određivanje kojem genotipu HCV pripada bitno je zbog prognoze i odgovora na liječenje. Genotipovi 1 i 4 smatraju se rezistentnijim virusima. U Hrvatskoj prevladavaju genotipovi 1 i 3, dok se drugi genotipovi javljaju daleko rjeđe.
Iako hepatitis A, hepatitis B i hepatitis C imaju slična imena (budući da svi uzrokuju bolest jetre) sami virusi su vrlo različiti. Za razliku od hepatitisa A i B, ne postoji cjepivo za hepatitis C.
Epidemiologija
Hepatitisom C zaraženo je 150 do 200 miliona ljudi u cijelom svijetu i danas je vodeći uzrok transplantacija jetre, te je čest uzrok raka jetre. U pojedinim zemljama komorbidna zaraza HCV i HIV bolesti je česta, dok je HIV bolest za sada u hrvatskoj sporadična. Za Hrvatsku je procjena da je oko 1,7% populacije zaraženo HCV virusom, što čini više od 75.000 ljudi. Glavni put prijenosa hepatitisa C je putem zaražene krvi. Do uvođenja obaveznog testiranja dobrovoljnih davatelja krvi (u Hrvatskoj je to od 1993.), transfuzije krvi i krvnih derivata su bile glavni put prijenosa hepatitisa C koji se tada i nazivao "posttransfuzijski hepatitis". Danas je osnovni put prijenosa intravensko korištenje droga, korištenjem zajedničkih šprica i igala. Mogući put prijenosa je i korištenjem inficiranog pribora prilikom tetovaža ili piercinga. Pored ovih češćih načina prijenosa, HCV se rjeđe može prenijeti i spolnim odnosom te tijekom poroda sa zaražene majke na dijete (tzv. perinatalni put). U oko čak 30% inficiranih ne može se sa sigurnošću utvrditi put prijenosa.
Znakovi i simptomi
Akutni hepatitis C
Inkubacija tj. period od ulaska virusa do pojave znakova bolesti, za hepatitis C iznosi prosječno oko 6 tjedana. Jedan od najmarkantnijih simptoma hepatitisa je žutica. No taj simptom vrlo često izostaje, posebice kod hepatitisa C. U samo 25-30% inficiranih HCV-om javljaju se simptomi bolesti. Oni su vrlo nespecifični i po njima se ne može zaključiti da se radi o upali jetre. U mnogim slučajevima osobe zaražene virusom hepatitisa C ne osjećaju se bolesnim, dok se druge osobe mogu osjećati kao da imaju slabiju gripu koja ne zahtjeva liječenje.
Najčešći simptomi su umor, bolnost u gornjem dijelu trbuha, posebice s desne strane, mučnine, povraćanje, gubitak apetita, ponekad povišena tjelesna temperatura, bolovi u zglobovima. Zbog ovih netipičnih znakova bolesti, najveći broj oboljelih se otkrije posve slučajno, tijekom sistematskih pregleda, regrutacije, obrade nekih drugih bolesti i sl, i to uglavnom u fazi kroničnog hepatitisa.
Mokraća nekih osoba može postati tamna, bjeloočnice i koža mogu postati žuti (žutica). Simptomi hepatitisa mogu nestati nakon nekoliko tjedana, ali to ne treba značiti da je i zaraza također nestala. Upala jetre može se ustanoviti analizom krvi, mjereći dva jetrena enzima (ALT i AST). Povećanje broja ovih enzima pokazuje određenu fazu oštećenja jetre.
Slučajevi akutnog hepatitisa C se vrlo rijetko otkrivaju!
Kronični hepatitis C
Kada upala jetre traje duže od šest mjeseci, bolest se naziva kroničnim hepatitisom C. Simptomi kroničnog hepatitisa C mogu biti:
Blaga do jaka letargija, gubitak apetita, mučnina i povraćanje, bolovi u gornjem desnom dijelu trbuha (ispod rebara), groznica, bolovi u zglobovima.
Hepatitis C u 75-85% slučajeva prelazi u kronični oblik karakteriziran trajnim oštećenjem jetre uz mogućnost razvoja ciroze, karcinoma jetre i smrti u razdoblju od 10-30 godina. Da bi se ove, po život opasne, komplikacije izbjegle ili barem značajno odgodile, potrebno je provesti liječenje nakon što se utvrdi kronični hepatitis C.
Dijagnostika
Pregled krvi za otkrivanje hepatitisa C je na raspolaganju od 1990. godine. Može proći od dva do tri mjeseca od vremena zaraze, prije nego se pregledom krvi mogu otkriti znaci zaraze (to jest, prisustvo antitijela u krvi). Serološki testovi mogu pokazati da li jer osoba bila u kontaktu sa virusom, ali ne može ustanoviti je li zaražena osoba postala prijenosnik te bolesti.
Postoje i specifični testovi (PCR) za određivanje titra virusa u krvi, a pri procjeni razvoja bolesti koristi se i biopsija tkiva jetre.
Dijagnoza hepatitisa C postavlja se u nekoliko koraka:
Na temelju porasta vrijednosti dva enzima u krvi, AST i ALT, koje zovemo zajedničkim imenom aminotransferaze ili transaminaze posumnja se na nekroinflamatarni proces (upalu) u jetri.
Dokazivanje antitijela na HCV je prvi korak u specifičnoj dijagnozi hepatitisa C. Pozitivan nalaz znači da je čovjek nekada bio u kontaktu s ovim virusom. Inficirana osoba može "pobijediti" ovaj virus i eliminirati ga zauvijek iz svojega organizma, no antitijela mogu doživotno ostati prisutna. Ovaj "scenarij" se dešava u 20-ak % inficiranih.
Da bismo znali je li inficirana osoba eliminirala virus ili se on još uvijek stvara, kao u slučaju kroničnog hepatitisa, potrebno je napraviti test kojim dokazujemo upravo virus HCV u krvi. Ovaj se test zove PCR (prema engl. Polymerase Chain Reaction ili lančane reakcije polimeraze). PCR može biti kvalitativan i tada se određuje ima li virusa u krvi ili nema. Kvantitativan PCR je test kojim se određuje točna količina virusa, a iskazuje se brojem kopija u 1 ml krvi ili internacionalnim jedinicama u 1 ml krvi (IU/ml).
Sljedeći korak u dijagnozi je genotipizacija kojom se utvrđuje genotip HCV (vidjeti u "Postoji li više virusa hepatitisa C?").
Ultrazvuk jetre pokazat će nam postoje li fokalne lezije koje bi mogle ukazivati na razvoj karcinoma jetre ukoliko kronični hepatitis traje dovoljno dugo i nije se liječio.
Biopsija jetre pokazat će nam stupanj oštećenja jetrenog tkiva uzrokovanog hepatitis C virusom.
Koga testirati?
Intravenske korisnike droga
Primatelje transfuzija krvi i krvnih derivata prije godine 1993.
Bolesnike na hemodijalizi
Djecu majki zaraženih HCV-om
Osobe rizičnog seksualnog ponašanja
Osobe sa simptomima i znacima bolesti jetre
Način prijenosa
Hepatitis C je bolest koja se prenaša putem krvi, to jest, kad krv jedne osobe dođe u kontakt sa krvi druge osobe. Virus hepatitisa C prisutan je u krvi osoba koje su zaražene hepatitisom C. Prijenos virusa najčešće se događa kada zaražena krv uđe u krvotok druge osobe preko ozlijeđene kože ili sluznice. Većina osoba koje boluju od hepatitisa C zarazile su se zbog zajedničkog korištenja opreme za uštrcavanje, kao što su injekcijske igle, šprice, žlice, brisevi i voda. Uporaba sprava, kao sto su igle za tetoviranje koje nisu sterilizirane prije nego se koža probode, mogu također prenijeti virus. Zajedničko korištenje žileta ili četkica za zube koje pripadaju osobi zaraženoj hepatitisom C, može također prenijeti tu bolest.
Virus se može također prenijeti na slijedeće načine:
Dodir sa zaraženom krvi na porezanim mjestima ili ogrebotinama, ili povrijede zagađenim priborom mogu dovesti do zaraze među zdravstvenim radnicima.
Hepatitis C može se prenijeti od majke na dijete, ali to se događa mnogo rjeđe nego sa hepatitisom B. Smatra se da je opasnost od prenošenje virusa preko majčinog mlijeka vrlo mala.
Postoji vrlo mala opasnost da se hepatitis C može prenijeti za vrijeme heteroseksualnog i homoseksualnog odnosa.
Darovatelji krvi nisu u opasnosti dobiti ovu bolest, a opasnost za osobe koje primaju krvne transfuzije je u današnje vrijeme vrlo niska, jer se darovana krv, od 1990. godine, podvrgava strogoj provjeri za virus hepatitisa C
Rizične skupine
Osobe u slijedećim kategorijama izloženije su opasnosti od zaraze hepatitisom C:
Ovisnici o drogama koji zajednički koriste injekcijske igle i šprice. Zaraženost u hrvatskoj u kategoriji liječenih ovisnika ide i do 70%
Osobe kojima se probija koža, kao što je kod tetoviranja i probijanja dijelova tijela nesteriliziranim priborom.
Osobe koje primaju transfuziju krvi, posebice prije mjeseca veljače 1990. godine.
Zdravstveni radnici koji na poslu dolaze u dodir sa krvi.
Pacijenti koji idu na dijalizu bubrega i osobe sa hemofilijom.
Oko 25 posto osoba zaraženih hepatitisom C ne pripadaju ni jednoj gore navedenoj kategoriji.
Sprječavanje širenja bolesti
Potreban je oprez i pridržavanje bazičnih higijenskih pravila kod svih invazivnih liječničkih ili stomatoloških zahvata. Medicinsko osoblje ima povečani rizik budući da često akcidentalno dolazi u dodir sa krvlju, koja je glavni put transmisije bolesti. Bilo kakvu prolivenu krv treba obrisati sa papirnatim ručnikom koji se odbacuje nakon uporabe, koriste pri tom rukavice. Sa zavojem ili flasterom potpuno pokriti bilo koje mjesto gdje se zaražena osoba porezala ili gdje ima ranu. Stavite okrvavljene papirnate rupčiće, mjesečne uloške ili druge okrvavljene zavoje u plastičnu vrćicu prije nego što ih odstranite.
Mada za hepatitis C ne postoje mjere specifične profilakse (cjepivo, serumi), prakticiranjem higijenskih mjera može se rizik zaražavanja ovim virusom svesti na zanemarivu razinu:
Koristiti sterilan pribor kod tetovaže, piercinga ili intravenskog korištenja droga
Ne koristiti tuđe oštre predmete npr. britve, škarice, pribor za rezanje noktiju
Ne posuđivati svoju četkicu za zube
Koristiti kondome prilikom spolnog odnosa
Osoba zaražena hepatitisom ne smije:
Darovati krv ili druge tjelesne organe.
Koristiti iste injekcije s drugim osobama.
Koristiti iste osobne stvari s drugim osobama, kao što su četkice za zube ili žileti.
Liječenje
Specifično liječenje Hepatitisa C može se provoditi s interferonom, u novije vrijeme pegaliranim interferonom i ribavirinom.
Oboljeli od kroničnog hepatitisa C trebaju se liječiti kako bi se spriječio razvoj po život opasnih komplikacija kao što su ciroza i karcinom jetre. Zlatni standard u liječenju kroničnog hepatitisa C jest kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina. Pegilirani interferon dolazi u obliku injekcije koja se 1 puta tjedno injicira, a ribavirin je u obliku tableta koje se piju svaki dan.
Način liječenja kroničnog hepatitisa C u Hrvatskoj ovisi o genotipu. Za liječenje kroničnog hepatitisa C uzrokovanog genotipom 1 koristi se kombinacija pegiliranog interferona i ribavirina, dok se za druge genotipove (2 i 3) predviđa davanje ribavirina i tzv. konvencionalnog interferona koji se mora davati više puta tjedno. Liječenje traje 48 tjedana ili kraće ukoliko se terapija pokaže nedjelotvornom. To se kod genotipa 1 ispituje 12 tjedana nakon početka liječenja, a za genotipove 2 i 3 nakon 24 tjedna. Ako je u to vrijeme kvalitativni HCV PCR negativan, liječenje se nastavlja do kraja, a prekida se ukoliko je test pozitivan. Kod uvođenja terapije, bolesnici se hospitaliziraju kraće vrijeme (oko 10 dana) tijekom kojeg se prate nuspojave i bolesnik educira da samostalno daje injekcije interferona.
Nuspojave liječenja
Interferon je lijek s čitavim nizom mogućih nuspojava. Najčešće se javljaju simptomi nalik gripi: visoka temperatura, glavobolja, bolovi u zglobovima i mišićima. Ovim se simptomima može doskočiti uzimanjem tablete paracetamola (npr. Panadon, Lupocet, Lekadol) pola sata prije injekcije. S vremenom se ovi simptomi smanjuju i potpuno nestaju. Osim ovih nuspojava interferona, može se javiti otežana koncentracija, gubitak kose, poremećaj u broju krvnih stanica, depresija. Teže nuspojave se javljaju rijetko (u manje od 2% liječenih): oštećenje štitne žlijezde, depresija sa suicidalnim mislima, epileptički napadaji, akutno zatajivanje srce i bubrega, oštećenje sluha. Doza interferona se zbog nuspojava može reducirati ili potpuno ukinuti (do 15% liječenih).
Ribavirin je lijek koji se dobro podnosi. Moguć je razvoj anemije koja zahtjeva prilagođavanje doze (smanjivanje) ili pak potpuno ukidanje ovog lijeka
Ishod terapije< /b>
Uspjeh terapije se ogleda u činjenici da se virus HCV više ne može dokazati u krvi. Kažemo da je bolesnik aviremičan. To se utvrđuje kvalitativnim PCR-om koji je negativan. Drugi parametar koji se prati tijekom liječenja jesu vrijednosti transaminaza (ALT) koje postaju normalne u uspješnom liječenju. Ukoliko se tijekom liječenja ne postigne stanje aviremije, smatramo da se radi o rezistentnom virusu i bolesnika označavamo kao non-respondera, tj. onog koji nije uspješno odgovorio na liječenje te je virus u krvi i dalje prisutan, a transaminaze mogu biti povišene.
Bolesnici koji na kraju terapijskog protokola nemaju virus u krvi (kvalitativni HCV PCR negativan), a transaminaze su im normalne, prate se laboratorijski svakih 6 mjeseci. Tim se kontrolama utvrđuje trajnost virusološkog uspjeha liječenja koja se postiže u 50% bolesnika s genotipom 1, a čak u 80% s genotipom 2 i 3 liječenih kombiniranom terapijom.
Ukoliko bi se virus ponovno pojavio u krvi, radilo bi se o relapsu bolesti.
Preporuke za zdraviji život:
Izbjegavanje alkoholnih pića, budući da alkohol ubrzava razvoj ciroze.
trava je dobra alternativa:)(op.prev.)
prehrana sa hranom koja u sebi ima malo masnoće.
osoba se treba odmarati kada se osjeća umorno.
HCV infekcija povezana je i sa šmrkanjem kokaina u nos, preko šmrkalice.
KORIŠTENJE VLASTITOG ČISTOG I STERILNOG PRIBORA NAJSIGURNIJI JE NAČIN SPRJEČAVANJA ZARAZE, KAKO HEPATITISIMA TAKO I OD OSTALIH BOLEŠTINA
O sigurnijem apliciranju droge za I. V. upotrebu ilitiga Sigurnije fiksanje
Ajurvedski preparati:
Lucella d.o.o., Tuskanova 21, Zg-HR. tel +385 1 4651 163, www.mapi.com
Silymarin , biljne tablete za pomoć jetri u svakoj ljekarni.
Sikavica, latinski naziv: Silybum marianum
Glavna aktivna tvar u plodu sikavice jest silimarin koji je mješavina silibina, silikristina i silidiaza u omjeru 3:1:1. Djelovanje i pomoć kod: hepatopatije, masna degeneracija jetre (ciroza), upala jetre virusnog porijekla, alkoholizam, trovanja jetre različitog organskog porijekla, povišene masnoće (trigliceridi).
Slike:
http://www.ubcbotanicalgarden.org/potd/silybum_marianum1.jpg
http://caliban.mpiz-koeln.mpg.de/~stueber/thome/band4/tafel_135_small.jpg
http://www.farmakologija.com/materia/images/sikavica_biljka.gif
RECEPTI:
NALJEV: Punu žličicu sjemenki preliti šalicom kipuće vode. Pošto odstoji 10-15 minuta, piti vruće na gutljaje, i to po šalicu ujutro natašte, šalicu 30 minuta prije ručka i uvečer prije spavanja.
OPASKA : DJELOVANJE SE MOŽE POJAČATI DODATKOM 1-2 PRSTOHVATA LISTIĆA METVICE ( Mentha piperita )!
Ljekovite gljive: Dr Myko San-zdravlje iz gljiva
Vijenac Frane Gotovca 8, 10010 Zg
ZLATICA S KAMENA ili ZLATINJAK
Latinski naziv: ceterach officinarum
Eng - Stone Fem
slike:
http://www.habitas.org.uk/flora/images/small/2052s.jpg
http://www.plant-identification.co.uk/images/aspleniaceae/ceterach-officinarum-2.jpg
http://www.plant-identification.co.uk/images/aspleniaceae/ceterach-officinarum-1.jpg
Zlatica je vrsta paprati koja sa donje strane listića ima sitne dlačice smeđkasto-zlatne boje. Pročišćava krv, snižava transaminaze.
Čaj - osušene listove preliti vrelom vodom, poklopiti 15 min.
YUCCA (juka)
Latinski naziv: Uliaceae
Juka spada u porodicu ljiljana (Uliaceae),ima bijele cjetove poput grozda, a podsjeca na palmu zbog sabljastih listova. Ukrasna juka naziva se još i drvo života. Najljekovitija je vlaknasta sa prve slike.
Slike:
http://img.bydleni.cz/ig/cl/albums/userpics/10001/yucca.jpg
http://sukulente.4t.com/Yucca%20arizonica.jpg
http://www1.lf1.cuni.cz/~kocna/flowr_my/p6020509.jpg
Korijen juke nariban i pomiješan sa medom. Juka je palmolika biljka, postoje dvije vrste; ukrasna i divlja, od kojih je divlja ljekovita. Djeluje antivirusno i protuupalno.
UKRATKO O ŽUTICAMA
Dajte, kakva prljavština u dopu!?! Uzročnik hepatitisa (bilo kojeg tipa) je virus, uvijek i u svakom slučaju - virus. Samo su putevi prijenosa tj. zaraze različiti.
Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Virus se izlučuje stolicom i prenosi zagađenom hranom i vodom. On se može dobiti i bliskim kontaktom s osobama zaraženim virusom.
Virus hepatitisa B, prije nazivan serumski hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. On se obično širi transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Virus ne uništava izravno stanice, ali se čini da aktivira stanice imunološkog sustava, koje izazivaju upalu i oštećenje jetre. 5% slučajeva prelazi u kronični oblik.
Virus hepatitisa D može se razmnožavati samo kad se pričvrsti na virus hepatitisa B, tako da hepatitis D ne može postojati ako nije prisutan virus hepatitisa B. Kod 1-10% bolesnika s hepatitisom B kasnije se razvije kronični hepatitis, a hepatitis B može postati kroničan bez akutne faze
Virus hepatitisa C se također može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama, a i spolnim putem. Može se prenositi i putem ozljeda na koži. Kod oko 10% do 60% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije se kronični oblik, koji se može pojaviti bez prethodne akutne faze.
by moonwalk
http://www.drumtidam.hr/Vijesti/Sve-u-svemu/Prirodni-interferon-%E2%80%93-zatajeni-super-lijek.html
|
|
DROGE - INFO
RUBRIKE